Psihologija

Napadaj panike je poziv kojim vaše tijelo vrišti upomoć

Jutro je. Budim se u nadi da će današnji dan proteći u miru. Nadam se da će baš ovaj dan proći bez ijednog napadaja panike. U glavi tisuću misli, cijeli roj navire. “Kako ću danas izdržati na poslu? Što ako me napadaj uhvati u tramvaju? Što ako ovaj put padnem u nesvijest? Kako ću preživjeti još jedan dan? Kojim putem ići da ih izbjegnem?” Uz ova pitanja dolazi još tisuću novih i to samim otvaranjem očiju. A tek je jutro, što će biti do kraja dana. Idem polako, korak po korak. Znam sve metode za disanje, udah izdah. Hoće li to danas u gužvi pomoći? Što ako ne pomogne? U pozadini je veliki strah. Bojim se…pada, pogleda drugih ljudi, nesvjestice, znojenja, onog prokletog osjećaja da nisam ok iako je oko mene kao sve ok. Izlazim iz stana, sigurnog utočišta. Dok se spuštam niz stepenice, počinje lupanje srca. Već počinje, a još nisam ni izašla. No ne odustajem, idem dalje. Izlazim na ulicu. Osjećam da uopće nemam kontrolu nad svojim tijelom, noge kao da hodaju same od sebe, srce suludo jako lupa, dlanovi se znoje. Pokušavam disati, pratim si korake dok hodam, vraćam se u ‘sada i ovdje’, no sve je to teško i kao da uopće ne pomaže. Strah u tom trenutku postaje još veći, znojim se i crvenim, ali prošla sam pola puta do tramvaja…

Ovo je samo sat vremena života provedenih sa senzacijama i mislima koje se manifestiraju kao jaka anksioznost i napadaj panike.

Ljudima koji imaju ovaj problem dani postaju puko preživljavanje, gubi se radost, spontanost, ističe neurolingvistička praktičarka Marta Kravarščan. Malo po malo osoba izbjegava sva mjesta na kojima bi se napadaj mogao pojaviti ili bilo kakva senzacija vezana uz to. Počinje se javljati i strah od straha, strah od ljudi. Vjerujući da će napadaj kad tad opet doći, na kraju se sve senzacije vezane uz napadaj panike i pojave, i to kada se najmanje nadate.

Marta Kravarščan je neurolingvistička praktičarka i life savjetnica. Vodi centar za osobni i poslovni razvoj ‘Put Promjene’ te u sklopu njega radi life savjetovanje, psihoterapiju, održava predavanja te različite tematske radionice.

Napadaji panike su možda došli ‘preko noći’, no neće nestati preko noći. Vrlo vjerojatno da su prethodne godine bile plodno tlo za njihov nastanak. Sva iskustva koja ste skupljali tijekom djetinjstva i odraslog života utječu na razvoj napadaja panike. Drugim riječima, napadaj panike je poziv kojim vaše tijelo vrišti upomoć. Kada svjesno ne čujete to vrištanje, vaše tijelo vrlo mudro razvije jak alarm koji vas mora trgnuti.

Prvi korak ka rješenju ovog problema koji vas koči u životu je naravno da radite na samim napadajima jer u njima leži srž problema

No pomalo kako ponovno ‘stajete’ na svoje noge, možete ići i dublje. Ići dublje znači ući u samu bit navedenog problema, kao što je puštanje i prepuštanje, rad s kontrolom, potisnutim ili zamaskiranim emocijama, nesvjesnim bijegom u napadaje panike zbog bolne sadašnjosti, strahom od promjene, gubitkom voljene osobe i sl.

Naučiti vjerovati svome tijelu jedan je od najvećih izazova tijekom ovog procesa.

Tijelo je nesvjesni um koji vas je i doveo do napadaja panike kako bi vas oni trgli iz ustajale i stresne svakodnevice. Polako upoznavajući svoje emocije, tijelo, kontakt s tlom, disanje, puštanje u trenutak, otvorit će vam nova vrata. Kad se fokusirate na ono što vrišti u vama, napadaji panike spontano nestaju. Vaša tuga, ljutnja, bol, gubitak, nemir, loša veza više ne moraju vrištati kroz napadaje panike jer ste ih počeli svjesno prorađivati.

Iako zvuči paradoksalno, ponekad upravo napadaji panike spase vaš život na način da vas toliko poljuljaju da morate nešto promijeniti.

Bilo to puštanje bolne prošlosti koju nikada niste pustili, veze u kojoj ste duboko nesretni, posao u kojem se ne vidite… Osim što vas usporavaju, ‘tjeraju’ vas da se okrenete svom unutarnjem svijetu te otkrijete što se sve tamo nalazi, a do tada to niste imali snage vidjeti, ističe neurolingvistička praktičarka i life savjetnica Marta Kravarščan.

ANKSIOZNI LJUDI IMAJU VIŠU RAZINU INTELIGENCIJE I EMPATIJE
Socijalna anksioznost pogađa 7 posto stanovništva u svijetu. U društvu punom predrasuda, ne čudi da se ljudi boje društvenih situacija. Ovaj poremećaj se razvija iz straha od osude ili neugode prema drugima. No istraživanja otkrivaju da oni koji pate od tjeskobe imaju visoku razinu inteligencije i empatije.

NAJČEŠĆI UZROCI NAPADAJA PANIKE SU:

Potiskivanje emocija

Ponekad osoba može dugo vremena biti izložena stresu, visokoj dozi anksioznosti, potiskivanju emocija te se tada pojave napadaji panike. Potisnuta ljutnja ili tuga mogu biti okidač za njihov razvoj. Naravno, to se ne pojavi preko noći. Može se dogoditi da osoba godinama skuplja u sebi neke emocije prije nego počne imati simptome koji su karakteristični za napadaje panike.

Strah

Ovdje nije riječ o klasičnom strahu, nešto nas uplaši ili se povremeno uplašimo da se nešto ne dogodi. Ovdje se radi o ‘strahu od straha’. Osoba u svojoj glavi ima najstrašnije moguće scenarije koji bi se mogli dogoditi kada krene napadaj panike. Najčešće to je strah od sramoćenja, od smrti, straha, gubitka kontrole te strah od svakog novog napadaja.

Kontrola

Ako osjetimo da u nekom području života počinjemo gubiti kontrolu, paralelno s time znaju se pojaviti napadaji panike. Kada ne puštamo da se stvari odvijaju svojim tokom i sve želimo držati pod kontrolom, toliko povećavamo razinu anksioznosti u tijelu da ono više ne može izdržati. Tada dolazi do raspada sistema, odnosno do napadaja.

Umor

Ovaj faktor uz nespavanje, nepravilnu prehranu i nedostatak uzimanja vode, može jako doprinijeti pojavi napadaja panike. Kada smo iscrpljeni fizički, emocionalno i mentalno, tijelo jednostavno više ne može te šalje alarm. U današnje vrijeme gotovo pa svaka treća osoba doživi neki od oblika napadaja panike ili barem jaku vrstu anksioznosti. Anksioznost se definira kao stanje uplašenosti ili straha koje uzrokuje naslućivanje stvarne ili zamišljene opasnosti, događaja ili situacije. Prevelika doza anksioznosti dovodi do napadaja panike. U određenom trenutku kada je tijelo mentalno, emocionalno i fizički iscrpljeno, pojavljuju se napadaji, govori Marta Kravarščan.




ŠTO UČINITI KADA DOĐE NAPADAJ PANIKE?

(savjeti neurolingvističke praktičarke Marte Kravarščan)
  1. Ono što koristim u radu s klijentima koji se bore s anksioznošću i/ili napadajima panike je povezivanje tijela i uma kroz ‘sada i ovdje’, kada i gdje najčešće dolazi do napadaja, što se uistinu nalazi iza napadaja i kako pustiti potisnute emocije, proživjeti i završiti nedovršene priče iz prošlosti i na kraju pustiti napadaje panike kada u sebi izgradite svoj sustav podrške.
  2. Paralelno s radom na svojim emocijama te stvaranju oslonca i podrške u sebi, ipak nešto možete učiniti dok se još uvijek napadaji pojavljuju:
    • Prvi korak je priznavanje da se napadaj događa. To znači da ga ne pokušavate negirati, ignorirati ili se vaditi pozitivnim afirmacijama da ga nema. On je pokazatelj da mora izaći nešto što vas guši iznutra, što se više ne može sakriti ni od vas ni od drugih.
    • Drugi korak nakon priznavanja: “U redu, stiže napadaj panike” je opis u glavi o tome što se događa. Znači sve što vam se u datom trenutku događa (lupa mi srce, znoje mi se ruke, imam čudne misli…), osvijestite i izgovorite u sebi bez preuveličavanja ili smanjivanja. Kada tako napravite, sebi ćete u par sekundi objasniti što je i kako je uistinu. Na temelju toga, dolazi do smirivanja tjelesnih simptoma jer su prepoznati i viđeni. To je isto kao kada ste ljuti, pa kažete “Ljuta sam”, samim priznavanjem ljutnje, ona se smanjuje.
    • Treći korak je dobrodošlica i traženje da se taj osjećaj pojača. Znači kada krene napadaj panike, možete u sebi izgovoriti nešto tipa: “Aha, znači evo sada se pojavljuješ. Dobrodošao, ajde budi još malo jači, što više možeš.” I kada ga pokušate pojačati, vidjet ćete da je to nemoguće, time se zapravo on smanjuje, odnosno senzacije u tijelu se smanjuju. Ljudi najčešće bježe iz svih situacija kako bi izbjegli da opet dođe do napadaja, no to nije rješenje. Ne možete cijeli život bježati, jednom se morati suočiti s problemom. Bolje prije nego kasnije, kada vam već napadaji mogu zahvatiti većinu područja u životu i preuzeti kontrolu nad vama. Stoga vi preuzmite kontrolu nad njima.
  3. Kada krene napadaj panike, možete svoju svjesnost usmjeriti na ‘sada i ovdje’ kroz npr. dodirivanje stolice na kojoj sjedite ili dodir kišobrana u ruci, torbe na ramenu ili što god vam se u tom trenutku nađe pri ruci. Pri tom dodirivanju uvidjela sam da na neki način dolazi do tzv. nesvjesnog stvaranja sigurnosti i podrške u osobi. Pri tome možete usmjeriti misli na to kakav je predmet koji dodirujete (materijal, tekstura, osjećaj itd.). Možda zvuči čudno, no ovo je izrazito korisno kada vam se napadaj panike dogodi u situaciji (poput tramvaja).

Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar