Psihologija

Psihodijeta: Što sve treba pustiti kako bi otišli suvišni kilogrami

Težina koju nosimo na sebi odraz je težine koju imamo u sebi.

CENTAR OSOBNOG I POSLOVNOG RAZVOJA
Marta Kravarščan je neurolingvistička praktičarka i life savjetnica. Vodi centar za osobni i poslovni razvoj ‘Put Promjene’ te u sklopu njega radi life savjetovanja, psihoterapiju, održava predavanja te različite radionice

Većina žena koja vodi borbu s kilogramima želi smršavjeti, ljepše izgledati u nadi da će tada imati bolji život i biti istinski sretna. Međutim, moje osobno iskustvo i rad sa ženama na gubitku suvišnih kilograma, naučilo me da nikada nije problem samo u hrani i promjeni prehrambenih navika – ističe Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka i life savjetnica.

Naše tijelo ne treba samo fizičku hranu, već i onu duhovnu. Tu spadaju naše potrebe, želje, ljubav, društvo drugih ljudi. Jer i slavni američki psiholog A. Maslow tvrdi da nakon zadovoljavanja fizičkih potreba (hrana, voda, san…), dolaze sigurnost, ljubav, poštovanje i samoaktualizacija.

Jednom kada je potreba za hranom zadovoljena, ta se potreba gasi i možemo se posvetiti drugim stvarima koje volimo. No kad imamo problema, potreba za hranom je neprestano prisutna. Tada više ne govorimo o fizičkoj, nego o emocionalnoj gladi. Iako se češće javlja kod žena, skloni su joj i muškarci. Žene mogu biti ovisne o nekoj hrani, u tajnosti i bez društvene osude. Stoga da bismo mogli pustiti hranu, najprije moramo pustiti sve ono suvišno što nas koči i guši u životu. S time dolazi i gubitak kilograma te se fokus s hrane premješta na ostale interese u životu.

Kroz rad i istraživanje problema hranjenja, debljine i kako je sve to povezano s načinom na koji živimo, uvidjela sam da puštanjem određenih stvari jednostavno prestaje, a s vremenom i potpuno nestaje, opsjednutost i žudnja za hranom,

ističe Marta Kravarščan.
  1. KONTROLA
    • Ona nam daje lažan osjećaj sigurnosti dok mislimo da sve držimo u rukama. Od te silne kontrole se iscrpljujemo i gubimo energiju koja je mogla biti usmjerena u nešto što nas istinski veseli. Misleći da imamo sve konce u rukama, mi tada jedino što držimo u svojim rukama je još jedan kolač koji namjeravamo pojesti iako fizički nismo gladne. Pa tako ponekad možemo željeti kontrolirati sve što jedemo ili pak kontrolirati sve što se događa oko nas. Najčešće težimo potpunoj restrikciji svih namirnica koje unosimo u tijelo ili se totalno prepuštamo hrani.
  2. PERFEKCIONIZAM
    • Toliko puta sam čula: “Ako nešto ne može biti savršeno, ne vrijedi ni započinjati“; “Neću čistiti ako nije sve čisto“; “Neću se zdravo hraniti ako ne mogu odmah izgubiti sve kilograme.“ No savršenstvo ne postoji i ovakvo razmišljanje samo ubija motivaciju i volju za boljim životom. Postoji samo naša iluzija o savršenstvu. Nijedna osoba nije savršena, kao ni mi sami, no to nije razlog da se ne nastavimo družiti s ljudima i upoznavati ih takve kakvi jesu. Iste rečenice sam čula i za prehranu: “Od sutra ću sve ispočetka“; “Sutra će biti savršena prehrana“I tu najčešće padamo. Zato što se odričemo svega i opet stavljamo fokus samo na to što jedemo te kada je što za jelo u točnom složenom rasporedu. Pri tome ne slušamo svoje tijelo, nego ga prema nečijim uputama hranimo kada ono nije gladno ili mu dajemo ono što ne želi. Na kraju dana, moje klijentice mi najčešće kažu da se prejedu i odustanu od dijeta jer im je to sve skupa preteško i tako dan za danom. U prehrani kao i u životu, ne treba biti savršeno jer je to nemoguće. Ako si dopustiti pojesti jedan kolač kada vam dođe želja te u tome uživate bez grižnje savjesti, nećete se udebljati, imat ćete motivacije za nastaviti dalje sa zdravom prehranom koju tijelo treba. Ujedno neće doći ni do prejedanja ni do potrebe za nečijim planom prehrane. Vaše tijelo je dovoljno mudro da zna što mu i u kojem trenutku treba.
  3. UVJERENJA
    • Ona su naši duboko pohranjeni stavovi o životu, našim osobinama, tijelu, ljudima i sve u što vjerujemo. Najčešća uvjerenja koja sam čula su: “Nisam dovoljno lijepa“; “Sve što radim nije dovoljno dobro”; “Predebela sam i moram biti mršavija“; “Kada skinem te kile, napokon ću biti sretna“… Svako uvjerenje koje izaziva bolnu emociju i osjećaj nemira nije dobro za nas, treba ga promijeniti. Nesvjesno najčešće hranimo ta lažna uvjerenja. Kada prestane fizička glad, počinje hranjenje uvjerenja. Svaka misao koja nas podsjeti na naše uvjerenje, izaziva u nama neki osjećaj koji tada, ako toga nismo svjesni, potiskujemo hranom. Tu spadaju i one rečenice u kojima su riječi moram, trebam, uvijek…
  4. STRAH
    • To je emocija koja služi da nas zaštiti u slučaju opasnosti. Male količine straha su dobre za nas, štite nas od smrti. No što kada dođe do paralizirajućeg straha? Žene najčešće hrane tri vrste straha: Strah od neuspjeha (“Ne mogu ja promijeniti ovaj posao“); Strah od budućnosti (“Što ako ostanem sama?”); Strah od odbacivanja (“Što ako oni ne prihvate moju ideju?“). Kada hranimo strah, on postaje sve veći i veći. Jedino rješenje za smanjivanje straha je suočavanje s njime i ulazak u strah. Suočavajući se sa strahom možemo za svaki “što ako” pronaći i ispisati rješenja te tako umanjiti iracionalnost straha.
  5. OČEKIVANJA
    • Svaka žena s kojom sam radila na smanjenju kilaže se borila više s očekivanjima nego s kilogramima. Uz svoja očekivanja mi ispunjavamo i tuđa očekivanja. Tako većina žena očekuje od sebe da je savršena majka, savršena žena, da je kuća potpuno čista, muž sretan, prijatelji ispunjeni, karijera u usponu uz savršen izgled, a mi stalno nasmiješene i dobre volje. Takva očekivanja su sasvim nerealna te ih mi kao ljudska bića ne možemo sve ispuniti. Niti ne moramo. Kada mi klijentice krenu s ovakvim rečenicama, postavlja se pitanje: “Je li svrha vašeg života da sva ova očekivanja obavljate ili da radite ono što vas uistinu ispunjava i veseli?“ Mi nismo na ovom svijetu da bi ispunjavale tuđa očekivanja niti da bi netko ispunjavao naša očekivanja. Sami stvaramo svoju sreću radeći najbolje što možemo ono što želimo i volimo. Kada ispunite svoja očekivanja, koja su pritom realna, nema više potrebe da se kažnjavate prejedanjem. Očekivanja društva, roditelja, dečka/muža treba propitati, i ako nam ne odgovaraju, jednostavno ih odbaciti jer nisu naša. Jednako kao što odbacimo hranu koja nam šteti.
  6. PROŠLOST
    • Ponekad neke situacije iz prošlosti nismo zatvorile i nastavljamo ih hraniti na nesvjesnoj razini. Kada osvijestimo koliko imamo godina i što je sve iza nas, to nas zna uzdrmati i radi utjehe uzimamo hranu. U radu često sa ženama prolazim kroz zaostale i neiskazane osjećaje tuge, ljutnje, srama, straha pa tek nakon toga dolazi do razvoja samopouzdanja i veće svjesnosti o sebi. Žene najčešće jedu slatko kako bi umanjile osjećaj samoće, praznine, tuge ili ljutnje.

PROBLEME NIKAD NE TREBA POTISKIVATI

Ljudi mi dolaze s različitim problemima. Nijedan problem nije sramota i osoba ga ne treba potiskivati. Baš suprotno, ako ga potiskujemo, dolazi do toga da se problem pojača i izlazi na površinu na različite načine (napadaji panike, kožna oboljenja, različite upale…), ističe Marta.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar