Poznati ekspedicionist i visokogorac Matej Perkov na svojim avanturama susreo je mnoga bića, a gdje li se kriju vile u planinama Hrvatske pročitajte u nastavku…
Nordijske i balkanske zemlje oduvijek su njegovale mitologiju u kojoj su važnu ulogu imale vile i ostala mitska stvorenja koja su prema vjerovanju živjela u šumama. Naše tradicionalne bajke pune su priča o dobrim i zlim vilama, te i ostalih stvorova poput štriga, baukača, vještica ili vukodlaka. Tim pričama ljudi su kratili hladne večeri uz vatru, no mnogi planinari i ljubitelji prirode vole hodati stazama i šumama zamišljajući kako ih gledaju vile, uz tihu nadu da će ih i susresti! Dakle, ima li vila u našim planinama?
Vile u Hrvatskoj
Vile Ive Lulić na slapovima Krke / Iva Lulić Photography
Prema slavenskim vjerovanjima, vile su bile ženska bića velikih moći i zadivljujuće ljepote, a živjele su pod zemljom, pored slapova ili u špiljama. Neki čak smatraju da su živjele na oblacima (tako se povezivala smrtnost djece koja su završavala u boljem vilinskom svijetu). U mnogim slavenskim zemljama vile su još uvijek vrlo žive u narodnim pričama i predajama, te raznim oblicima folklora.
Mala je razlika između realnog i nadrealnog, stoga ne treba čuditi što još uvijek ima ljudi koji u vile vjeruju. Upravo je naš Petar Zoranić u 16. stoljeću svoju knjigu „Planine“, koja je prva u planinarskom žanru na svijetu, napisao prema iskustvu razgovora i druženja s vilom Zoricom koja mu je savjetovala da ide u planine gdje raste biljka koje će izliječiti njegovu bol. U nekim krajevima se smatralo čak da vile imaju kopita slična kozjim ili magarećim, a taj detalj simbolizirao je njihov kontakt s đavlom. Imale su dugu plavu kosu koja je smrdjela kao znak doticaja s drugim svijetom, a ako ih je netko vidio, bio bi zauvijek zarobljen u onostranom svijetu.
Kakve su vile i kamo su nestale?
Postoje priče o dobrim i zlim vilama. Prema narodnim predajama vile su se brinule za napuštenu djecu, donosila im voće na kućni prag ili i djevojčicama plele pletenice. No, češće su vile imale lošu stranu i pakostile su ljudima, a poznate su bile po osvetoljubivoj naravi. Vile kao zla stvorenja su fantastični likovi kojih se ljudi boje i s kojima se ne smije poigravati ili uopće prizivati, dok je ljepota koja ih krasi nerijetko element koji na seksualno/romantičan način utjelovljuje ženu iz snova lokalnih muškaraca. Prema tome i imamo priče u kojem vile otimaju muškarce, ali ne i žene – logično, mi muškarci ne bi imali baš ništa protiv da nas neka lijepa vila otme.
Prema legendi vile su se znale zapetljati svojom kosom u grmlje, te su za vrijeme velikih oluja tako zamrsile grivu konjima da je nitko ne bi mogao raspetljati. U hrvatskoj mitologiji postoje vile rođenice koje su se nalazile uz boga Roda i bile su zaštitnice rađanja, a vile suđenice određivale su čovjekovu sudbinu i određivale koliko će dugo živjeti. Tu su još bile i posebno zle Bereginje koje su pakostile ljudima u šumi, te Rusalke koje su napadale ljude u blizini vode.
Vilama se katkad neka osoba jako svidi te joj počnu donositi dragocjenosti ili novac. Osoba koja ima tu čast i sreću, tu tajnu mora čuvati za sebe, u suprotnom će darovi prestati dolaziti. Isto tako vile vole primati darove, ali samo ako ih smatraju prikladnima. Među najdražima su im kolači, mlijeko i sir. Zauzvrat one će puniti suhe bunare vodom, činiti usjeve plodnima. Ako vile prestanu primati darove, odnosno ako im se uskrate, one će odgovoriti jednakom mjerom i prestati pomagati ili jednostavno uzeti u zamjenu nešto po svom izboru
Vila Matilda i njeno blago / Fairy Workshop
Vile znaju biti vrlo svojeglava i tvrdoglava stvorenja. Ćudljive su i ono što kažu ne mora uvijek biti istina. Voljele su glazbu, a mrzile buku. Zbog buke koju je u ove krajeve donijela civilizacija otišle su u neke tiše krajeve. Otjerali su ih ljudi i svojim neprestanim dolascima i uništavanjem njihovih špilja. I danas postoji vjerovanje da bi se jednom ipak mogle vratiti.
Legenda o Ružici
Ružica grad sagrađen je na slavonskoj planini Krndiji i spada među naše najveće i najočuvanije gradine. Sagrađen je u 14. stoljeću i imao je nekoliko vlasnika, a njegova glavna namjena bila je obrana od turskih osvajača. Uz njega se veže zanimljiva legenda o vili Ružici: naime, legenda kaže da je bogati plemić tražio način da sagradi dvorac na mjestu na kojem su se kroz davna stoljeća skupljale vile. Njegovi pokušaji bili su uzaludni jer bi vile svojim čarolijama noću srušile sve što je sagrađeno danju. Nakon dugotrajnog i mukotrpnog vremena nikome nije uspjelo niti kamen na kamen staviti bez vilinskog rušenja. Plemić se obratio mudrom starcu za savjet, koji mu je rekao da u jutro slijedi vola i gdje se on bude odmarao neka tu sagradi svoj dvorac. Usput mu reče kako jedna od vila nije opasna te da ju ne smije ozlijediti. Iduće jutro plemić je slijedio lijenog i sporog vola. Nakon nekog vremena vol je legao u sjenu drveta divlje ruže obavijene u vinovu lozu starih korijena, poznatu po sočnom grožđu i bogatom urodu. Plemić je odmah počeo graditi dvorac oko loze i sve se odvijalo kako je želio neko vrijeme. Vila Ružica, koja je voljela to mjesto i sjenu vinove loze i njezine plodove, stalno je pokušavala osloboditi to mjesto od debelih zidova. Plemić to više nije želio trpjeti i uhvatio je vilu, zazidao ju u zidove najvišeg tornja kako bi napokon mogao dovršiti svoje zdanje.. Njegova sreća nije trajala dulje od dana. Veliki kamen s vrha kule u kojoj je bila Ruža ubila ga je na mjestu. Zao plemić brzo je zaboravljen, danas mu ni imena ne znamo, no vila Ružica nije. Legenda o njoj i njeno ime žive s gradom Ružicom. Nedaleko ove gradine nalaze se i ostaci zidina Starog grada – tajnovitog zdanja za koje se ne zna kad je ono izgrađeno, to ga je gradio, tko je tamo živio i kada ga je napustio.
Vile u našim planinama
Naša poznata pjesma „Vila Velebita” u istu rečenicu stavlja našu ponosnu planinu i mitološko stvorenje utjelovljeno u ženi. Ne postoji priča o velebitskoj vili, već je ona više simbol domoljublja i nacionalnog identiteta ponajprije Ličana i Primoraca Podgoraca koji su na Velebitu obitavali i od njega živjeli.
Postoje i “vile oblakinje” koje žive u niskim oblacima i čuvaju boga Peruna. Po nekim su pričama i planinske vile nastale od njih. Naime, dok su se odmarale u oblacima zaspale su pa ih je uhvatilo podnevno sunce. Zato su kažnjene tako da su bačene na planinu da žive na njoj.
Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se “vilinska vodica”, nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvećena vilinskim duhom koji je oblijeće. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Ti nepresušni izvori samo tada i mogu presušiti.
Vile, kako smo već čuli, spremne su se i družiti s ljudima. Lutaju planinama i pjevaju s vjetrovima pjesme koje omamljuju ljude. One lebde oko svojega planinskoga svijeta i čuvaju ga. I drugdje po planinama vile beru “rosno po izboru cvijeće” koje ima ljekovitu, nadnaravnu moć: pomaže kod ozdravljenja, iscjeljuje rane, pomaže kod raznih tegoba. Takve se vile zovu i “biljarice” ili “vidarice”.
Vile utjelovljuju djelovanje prirodnih sila.
Naše najpoznatije špiljsko stanište vila bile su Vilinske jame u Samoborskom gorju. Legenda pripovijeda da su u njoj živjele lijepe djevojke raspletenih kosa. Pomagale bi dobrim ljudima tako da su noću obavljale poslove koje oni ne bi stigli obaviti danju. Zle ljude kažnjavale su tako da bi na njih bacale prokletstvo. Planinaru koji u tišini hoda šumskim stazama ponekad će se činiti da nije sam i da ga netko promatra. Najčešće nećemo vidjeti nikoga jer samo smo mi ondje, ali neugodan osjećaj teško nestaje.
Neki smatraju da se prisustvo vila najčešće primjećuje u zimskim mjesecima, kada u gorju padne snijeg. Hodate ispod stabala, a taman kad vi prođete ispod krošnje, snijeg se s grana strese na vašu glavu i po mogućnosti malčice upadne niz vrat! Kažu da su to vile koje se igraju s planinarima, te skakuću po granama i namjerno na ljude stresu snijeg.
U planinama diljem Hrvatske postoje mnogi toponimi koji aludiraju na prisustvo vila ili nose nazive po njima: među najpoznatijima su Vilenski kukovi na Velebitu, fantastičan splet stijena koji je svojim oblikom i tajanstvenošću inspirirao pastire na smišljanje priča o vilama koje su boravile ovdje. Najviši vrh kukova zove se Vilenski vrh (922 m).
Na najvišoj zagorskoj planini Ivančici postoji legenda o velikoj ljubavi između djevojke Ivančice, te mladića Ahata kojeg je Tamni Gospodar šume skamenio i rasuo u komadiće. Šumske vile čuvale su kamenje koje su zapravo bili dijelovi mladića, a u spomen na lijepu nesretnu djevojku lokalni ljudi dali su dvama naseljima podno planine prikladna imena: Ivanec (prema Ivančica) i Lepoglava (Lijepa glava). Kada krenete stazom iz Lepoglave prema vrhu Ivančice, dobrim dijelom hodat ćete po Vilinskoj stazi koja vodi na vrh Vilinska špica. Planinarske markacije su užasne ali za to nisu krivi planinari iz lokalnog društva, već vile koje su namjerno ispremještale crveno-bijele znakove kako ih slučajno ne biste pronašli.
Kada se uputite na vrh Risnjak u našem nacionalnom parku, table uz stazu također kazuju priču o vilama koje su ovdje neminovno pastirska folklorna ostavština.
U moslavačkoj metropoli Kutini u centru grada nalazi se spomenik Vili Kutinskoj, koja je prema predaji sa svojim prijateljicama živjela u šumama Moslavačke gore. U Hrvatskom planinaru prije nekoliko godina objavljen je članak u kojem se opisuje iskustvo uspona na Klek kod Ogulina. Bili su to lokalni dječaci koje je pri silasku uhvatila noć i morali su noćiti u maloj špilji, te su naopako obukli svoje košulje i hlače kako bi se zaštitili od vještica i zlih vila.
Vila koja ostvaruje želje
Da vile postoje, posebice su vjerovali ljudi koji su živjeli u gorjima, u izoliranim selima podalje od civilizacije. O nepostojanju mitoloških stvorenja uopće nije bilo rasprave, a u Crnoj Gori se nalazi i posebno mjesto na kojem vila ispunjava želje.
Ledena rijeka Mrtvica izdubila je fascinantan kanjon podno planine Maganik, a tirkizna voda ulijeva se ne izlasku iz kanjona u poznatiju Moraču. Kroz kanjon Mrtvice vode planinarske staze koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a posebno mjesto je Kapija želja. Naime, riječ je o stijeni čije „oko“ gleda prema vodenoj površini rijeke Mrtvice, a ako tri puta zaredom baciš kamen kroz okno u rijeku, vila s planine Maganik ispunit će ti želju! Naravno, želja mora biti iskrena i ne smije biti ni za koga štetna – jer ako poželiš nešto što je loše za drugoga, trostruko će ti se vratiti! Kapija želja nikako nije samo mjesto uz koje je vezana tipična pučka legenda – čim dođete onamo, osjetit ćete posebnu atmosferu i primijetit ćete da komadić tog prostora potpuno odudara od ostatka kanjona.
Postoje li vile? Piscu ovih redaka ispunile su želju!
Matej Perkov
Dodaj Komentar