“Uvijek nam je apsolutno sve važnije od toga da se bavimo sobom. Samo gomilamo različite vrste strahova i u skladu s tim ili živimo u prošlosti ili predviđamo budućnost koja se još nije dogodila. Dobro preispitajte sebe svaki idući put kad potonete u negativne misli i emocije, kad pričate samo o problemima, kad se razgovor u trenutku pretvori u kuknjavu. Je li to izraz Božanske ljubavi koju nosimo u sebi”, govori nam Sensei Damir, holistički terapeut te majstor reikija i karune.
Strahovi vode u bolest
Kad promatramo život iz perspektive holizma, možemo reći da postoje samo dvije osnovne emocije u dualnosti života koji živimo. Na jednoj strani je ljubav a na drugoj strah. Kad iskreno pogledamo što nas od to dvoje nosi kroz život, imat ćemo savršenu sliku sebe, svog života i apsolutno svega onoga što nas okružuje.
Ako tome pridodamo i naše misli i osjećaje, vrlo brzo ćemo shvatiti da većinu svog vremena provodimo u istom začaranom krugu negativnih misli i negativnih emocija. Naravno, mi se toliko poistovjetimo s tim da najčešće i ne primijetimo veliku većinu toga što se događa unutar nas samih. I uvijek nam je apsolutno sve važnije od toga da se bavimo sobom. Samo gomilamo različite vrste strahova i u skladu s tim ili živimo u prošlosti ili predviđamo budućnost koja se još nije dogodila.
I jedno i drugo vodi u zabrinutost, patnju i frustraciju. Strahovi imaju tisuću i jedno lice boli koju nanosimo sami sebi dok to ne postane dio naše energetske strukture i nadasve način života. Paradoks je da nas čak i moderna znanost uči onome što duhovni ljudi znaju već tisućama godina – strahovi vode u bolest jer se naše tijelo dugoročno ne može nositi s tolikom količinom stresa. Strah će s vremenom pokazati svoje posljedice i na tjelesnoj razini, samo je pitanje vremena.
Pročitajte više: Svi spominjemo karmu, no znamo li što je? Nismo dobri ako ugađamo drugima na vlastitu štetu!
Da bismo se svidjeli svijetu, odbacimo sebe
Kao djeca smo točno znali kako živjeti ovaj život, s tim darom se rodimo. Međutim, tijekom odrastanja sve se promijeni. Već od tinejdžerske dobi mi se pokušavamo svidjeti i prilagoditi okolini, počinjemo razmišljati o tome što će svijet reći ako nismo kao svi ostali, budi se strah od neprihvaćenosti i odbacivanja. I onda, naravno, napravimo baš to. Da bismo se svidjeli svijetu, mi odbacimo sebe. I nakon nekog vremena više i ne znamo tko smo.
Odigrali smo toliko uloga u životu da više nismo sigurni ni koje je naše pravo ja. Naravo da kroz cijelo to vrijeme glumimo da smo sretni dok nas razdiru tuga, ogorčenost, patnja, frustracija i unutarnji bijes. Ali i dalje pratimo vozni red. Do kada dovršiti školovanje, kako čim prije dobiti posao, kada stupiti u brak, s koliko godina treba dobiti djecu, i tako unedogled.
A onda se čudimo u određenim godinama u čemu je prošao naš život dok smo mi ispunjavali želje svih drugih kao da naše nikad nisu ni bile važne. A o opravdanjima da i ne govorimo.
Za svaki strah po pet različitih opravdanja
Za svaki strah barem po pet različitih opravdanja. I zaključak je uvijek isti. Nije bilo vremena, teško se živjelo, lako je vama reći kad vi znate, takva mi je sudbina, takve su bile okolnosti, nosim traume i ožiljke iz djetinjstva ili iz braka, problemi s okolinom, najbližima, i tako u nedogled. Svi imaju opravdanja za sve svoje strahove.
Ja ne mogu, a da ne pitam, a gdje je ljubav i gdje smo to izgubili sebe. U nama još tinja Božanska iskra ljubavi, samo, ili živimo strah ili živimo ljubav. Nema mjesta za oboje. Dobro preispitajte sebe svaki idući put kad potonete u negativne misli i emocije, kad pričate samo o problemima, kad se razgovor u trenutku pretvori u kuknjavu. Je li to izraz Božanske ljubavi koju nosimo u sebi? Jesmo li mi utjelovljene duše koje žive Božansku svrhu ili život živi nas a da mi toga nismo niti svjesni?
Pročitajte više: ZAKON RITMA: Sjajan podsjetnik da su krize zapravo blagoslov! Objašnjavamo zašto treba prigrliti najteže trenutke!
Kako popuniti prazninu
Poanta priče je da se trebamo vratiti sebi, svom srcu koje smo zanemarili, onoj istinskoj ljubavi prema sebi, životnoj radosti za koju su potrebne male stvari. Ako ne ispunimo sebe iznutra, ništa izvanjsko ne može popuniti tu prazninu.
Prvi korak je započeti svoj dan sa zahvalnošću, učiniti napokon nešto za sebe, radovati se životu, osluškivati svoje srce i što nam ono šapće. Osvijestiti iznova svoje želje i ispuniti ih vjerom. Probuditi unutar sebe ljubav, dobrotu, suosjećanje.
Pogledati svijet s očima ispunjenim radošću, iznenadili biste se kako je lijep ovaj svijet kada biste gledali srcem umjesto što iz dana u dan živimo svoje probleme zatočeni u vlastitoj glavi. Imali 20, 50 ili 80 godina, svejedno je. Dok dišemo znači da još uvijek imamo vremena da promijenimo svoj život. Zato je važno biti blag prema sebi, oprostiti i sebi i drugima koliko god to izgledalo teško.
Svaka promjena je promjena na bolje
Kada živimo ljubav ne postoji nemoguće. Koliko ste puta čitali o čudesnim ozdravljenjima? Zar zaista mislite da se to događa slučajno? Kao holistički energoterapeut svjedočio sam toliko puta čudesnim iscjeljenjima kada osoba otvori svoje srce, kada odluči ponovo živjeti svoj san, jer stvoritelj uvijek kaže NEKA TAKO BUDE. Zato je potrebno iskreno se radovati životu i kad je najteže. Iza svakog teškog iskustva dolazi blagoslov ako ne pokleknemo.
I svaka promjena je promjena na bolje, samo mi to često ne vidimo dok plačemo nad svojim životom. Volio bih kada bi svaka osoba naučila bezuvjetno voljeti sebe, uživati u blagodati tišine u društvu sa samim sobom, biti sebi najbolji prijatelj je umijeće življenja. I da, ljubav prema samom sebi je jedina ljubav za cijeli život iako nas to nitko nije učio. Kad izgubimo sebe, ništa drugo nam to neće nadomjestiti.
Volite sebe
Moja preporuka svima vama je volite sebe i slušajte svoje srce, ono je naša poveznica s Božanskim izvorom. Pustite analitički um i ego. Jedino vas vaše srce nikad neće slagati bez obzira koliko puta ste ga izdali i odigrali protiv sebe. I zapamtite, ljubav prema stvoritelju i ljubav prema drugim ljudima dolazi kroz nas. Koga uopće možemo voljeti ako ne volimo ni sami sebe. Ne možemo dati ono što nemamo.
Dugogodišnje iskustvo rada s ljudima me je na žalost naučilo da su ljudi spremni raditi bilo što da se ne suoče sami sa sobom. Ali drugog puta i drugog načina nema. Bitna je volja da se pokrenemo. Inače sve ostane na znanju koje se ne primjenjuje pa izostane i željeni rezultat. A kada ostane ta gorčina u nama na duže staze onda naš put krene u pravcu medicine.
Upamtite i ovo, pozitivne misli i pozitivni osjećaji stvaraju drugačiju kemiju unutar našeg tijela, aktiviraju našu prirodnu ljekarnu unutar organizma. Adrenalin pod pritiskom naših vlastitih strahova i pojačanog stresa radi potpuno suprotan učinak.
U skladu s tim ne bi trebalo biti teško donijeti odluku u kom pravcu želimo da ide naš život. Pa ipak, velika većina još uvijek ide u krivom smjeru. Zašto je to tako, ni sam ne znam? Ali u jedno sam siguran. Ako živimo ljubav, ni jedan nas blagoslov neće zaobići. Sve drugo je zavaravanje samog sebe i bijeg u nove strahove svaki put iznova, završava Sensei Damir.
Dodaj Komentar