Konačno da dođemo i do onog pitanja koje može biti ključno za preživljavanje cijelog čovječanstva – upravlja li nama neka viša sila koja će spriječiti samouništenje koje se čini neizbježnim ili nama vladaju nagoni iz Kolektivne svijesti? To je pitanje svih pitanja.
Infopandemija je obezvrijedila svaku informaciju i za deset godina više nitko neće znati što je istina, a što laž. Već sada se namještaju laži koje se šire medijima, od onih političkih i podlijih do onih banalnih sa snimkama golemih ljudskih lubanja i kostura koji se plasiraju kao nova otkrića arheologije mada nemaju s time veze. Ništa više nije istina, sve je samo zabava, infodemokracija je donijela slobodu da svatko može birati svoju istinu bez obzira na to koliko ona netočna bila, ali i razmjenu istinitih znanstvenih informacija koje su izvan dometa amatera, zabavljača i profesionalnih dezinformatora.
Poplava ovih prvih će zagušiti ove druge, a upravo se nalazimo uslijed najveće krize u povijesti. Kada kakva namještaljka ili psina može pokrenuti nuklearni sukob. Nije bitno koliko ima lažnih izvještaja o NLO-ima ili nepostojećih čarolija, ali je bitno da se ljudska svijest nesvjesno ne pokrene u pravcu agresije i „preventivnog“ sukoba koji ne može donijeti ništa dobro.
Pročitajte više: DRAGO PLEČKO: “ISPOD SRČANE ČAKRE NALAZI SE ‘DRVO KOJE ISPUNJAVA ŽELJE”
Kada te zaintrigiralo pitanje budućnosti cijele vrste u svjetlu religija, ali i znanstvenih spoznaja?
Oduvijek sam se pitao što će biti kada Zemlja postane prenapučena. Sve gadniji ratovi nimalo nisu utjecali na prirast broja stanovnika, ali ni umiranje od gladi stotina tisuća ljudi. Ljudska fiziologija nije ni približno spremna za putovanje u Svemir i sve te priče o osnivanju kolonija na Marsu su naivne i znamo da to desetljećima neće biti moguće. Netko je izračunao da je maksimalan broj ljudi koje Zemlja može izdržati, ako počne iskorištavati sva područja, oko 40 milijardi.
No to bi bilo potpuno iscrpljivanje resursa, dakako ako se konačno ne otkrije neki čisti i beskonačni izvor energije o čemu svi pričaju, ali nikako da se pojavi. Izbrojao sam nekih 25 sociologa od formata koji kroz povijest kao rješenje zagovaraju – masovni pomor stanovnika. Među njima je i Maltus, nećak Charlesa Darwina. Kako je to normalno u životinjskom svijetu pretpostavio sam da je i nama ljudima ugrađen nekakav podsvjesni mehanizam koji aktivira patološku agresiju u trenutku kada se previše razmnožimo.
Kada dobro analiziramo sve ratove i nezamisliva klanja i zločine uvijek je u pozadini argument koji je posve besmislen – životni prostor! Džingis Kan, Atila Hun, svi mogući carevi i kraljevi, poglavice i lideri su se rukovodili frazom koja vjerojatno označava njihove unutarnje opsesije, ali sa stvarnošću nema veze. Nijemci su imali sasvim dovoljno životnog prostora, a Rusi imaju nenaseljeni Sibir, Kinezi beskonačne planine i nizine pa im zbilja ne treba i Tajvan, vožnja od istočne do zapadne obale SAD pokazuje goleme predjele u kojima nitko ne živi i sve u svemu očito je da taj nagon djeluje nevezano uz činjenično stanje i logiku.
Na što to upućuje?
Istraživao sam drevne tradicije i religije i sve bez razlike predviđaju potpunu katastrofu čovječanstva. Uz neko uzdizanje u više sfere i svjetove. Trpi u ovom svijetu da ti bude bolje u nekom drugom. To su sve zlosutni utjecaji na kolektivnu svijest. U jednom trenutku kada sam istraživao porijeklo imena Lemurijanci, koji su negdašnja ili buduća superrasa koju svatko predstavlja na drukčiji način, uočio sam neobičnu koincidenciju. Lemuri su životinje koje počinju masovno samoubojstvo, nagonski, svake godine. Krenu plivati prema otvorenom moru i udave se. Tako se održava ravnoteža. Kao ljudi ratovima. Je li ime Lemurijanci zapravo šifra za takav genetski regulator koji svakih 20-30 godina pokreće razorne sukobe i iracionalne mržnje ili je to slučajnost? Postoji li sasvim prizemni razlog zašto se ljudski vijek u Bibliji iznenada skraćuje s 900 na 120 godina ili je to samo simbolika?
Postavio sam si pitanje nije li na djelu neki oblik kolektivne autosugestije
Onda sam u Andori sreo Jana Jaekela, generala iz Drugog svjetskog rata, iz škotske regimente Black Watch. Krenuo je na Dan D iz Engleske kao poručnik, a kako su ginuli časnici iz njegove regimente u Berlin je stigao kao general. Još je uvijek imao časničku kapu i maskirno odijelo, a iz usta mu je virila cigara. Ponosio se zbirkom poštanskih maraka Bosne i Hercegovine iz raznih razdoblja a bio je vlasnik kampa u centru glavnog grada te državice, Andore La Velle.
Sjedimo mi ujutro na kavi, u centru, u malom kafiću kada mi on sjetno veli: „Ništa nije ljepše od rata. Od jutra svi trče simo tamo, adrenalin skače, tada jedino osjećaš da si živ. Sve je oko tebe u toj borbi nekako jasno, čisto i smisleno. Sve to ima smisla. a ne znaš kakvog. Uvijek sam se čudio kada su ljudi govorili da su ratovi besmisleni. Da, možda jesu nakon, ali za vrijeme ništa nije smislenije…“. Kada je stigao u Berlin sve je bilo gotovo. Smijao se i rekao kako je svoj automat zamijenio za deset pakovanja Chesterfielda.
Zvučao mi je kao hipnotiziran, u nekom transu i postavio sam si pitanje nije li na djelu neki oblik kolektivne autosugestije i da li je to moguće nekako dokazati…
Dr Anatolij Kašpirovski je navodno otišao u SAD još 1995. da bi poslije čak 20 godina djelovao u Poljskoj, a samo ponekad svraćao u Ukrajinu i Rusiju. Nije trpio novinare i javnost pa se samo zna da je razriješio jednu talačku krizu s djecom u Rusiji kada je uvjerio otmičare da ih puste. Nastavio je privatnu praksu a pojavio se u doba korone tvrdeći da ima za nju rješenje. To nije pobudilo veći interes. Nagađa se da sada živi u Brightonu u SA
Postoje li neki primjeri za pokretanje takova kolektivnog transa?
Ima ih koliko hoćeš. Od Hitlerovih govora i ponoćnih parada koji su pokrenuli neviđenu mržnju spram Židova i „nižih rasa“, francuskog kralja Luja koji je sebe proglasio božanstvom, Suncem i za kojeg se govorilo da je dodirom čudesno ozdravljivao čak 30 posto bolesnika koje bi dodirivao, japanski zločin u Nankingu kada je njihova vojska u tri dana u ludilu poklala 58 000 potpuno nevinih civila i niz drugih iracionalnih zločina, ali ponekad i pozitivnih učinaka zapadanja u takova stanja. Prilika da istražim taj fenomen se javila oko 1989., nakon pada Berlinskog zida i dolaska Perestrojke u SSSR-u.
Naime, u Rusiji je došlo do neviđene eksplozije interesa za alternativne duhovnosti i parapsihologiju pa, kako sam još imao dobre veze s takovim krugovima u ČSSR, imao sam pristup informacijama koje su bile šokantne. Možeš li zamisliti da je u Moskvi na uvodno predavanje o transcendentalnoj meditaciji došlo čak 10 000 ljudi?! Iscjelitelji su ovladali medijima, a na državnoj TV je u večernjim satima bilo dva sata programa posvećenog svemu i svačemu.
Primjerice, Alana Čumaka su smatrali toliko moćnim da su se prodavale velike slike s njegovim likom i svijetlećim rukama jer se vjerovalo da sam pogled na njih ozdravlja! U jednom trenutku su stvari otišle tako daleko da je on odlazio u radijski studio i naprosto – šutio! Jer se smatralo da slušanje te tišine iza koje sjedi Čumak čudesno iscjeljuje. Teško je zamisliti tu histeriju koja se razlila medijima.
Činilo da su moći sugestije gotovo neograničene…
U tom se trenutku javlja čovjek kojeg osobno smatram najvećim fenomenom u toj kategoriji svih vremena. Rođeni Ukrajinac, neuropsihijatar koji je sugestijom liječio, ali ponekad i nastupao na pozornici. Bilo ga je svuda, čak na Kamčatki i Sahalinu i bio je nepoznat dok ga netko nije doveo na televiziju i dao mu emisiju u kojoj je svake večeri preko ekrana hipnotizirao publiku. Zvao se dr. Anatolij Kašpirovski, a njegove su TV seanse postizale fantastične, teško zamislive učinke.
Koliko god su istraživani efekti medicinske hipnoze koju je izmislio dr. James Braid, nigdje nije zabilježeno nešto poput onoga što je mogao Kašpirovski. U prvi mah mi se činilo da će to otvoriti vrata istraživačkih ustanova i otvoriti nove horizonte za somatsku medicinu jer se činilo da su moći sugestije gotovo neograničene…
Kako su se stvari s Kašpirovskim razvijale?
Prvi šok se dogodio jedne večeri kada je on sugerirao s ekrana da ljudi zatvore šake i da ih neće moći otvoriti. Na kraju seanse je obavio opoziv sugestije. Ipak je tijekom noći došlo 400 telefonskih poziva hitnoj pomoći u Moskvi, ljudi koji nisu mogli još uvijek otvoriti šake! Tako su doktori cijelu noć ljude uvjeravali da otvore ruke i priča je dospjela u javnost. To je ohrabrilo Kašpirovskog koji je počeo s ekrana sugerirati bolesnicima kako da ozdrave, odnosno uvjeravati ih da je to moguće.
Učinak je bio zapanjujući. Pismima u kojima su tvrdili da su ozdravili od raznih bolesti kao od leukemije pa sve do migrene se javilo nevjerojatnih osam milijuna ljudi!Kašpirovski je bio markantan muškarac velike fizičke snage i karizmatske pojave. Odlučio se na novi korak kada je ljude hipnotizirao na stadionu u Kijevu.
Tu su snimljene fotografije ljudi koji doslovce lebde nagnuti unatrag pod kutem od 45 stupnjeva što je fizički nemoguće. To se javlja rijetko, u tzv. somnabulom stanju kada osoba gubi svjesnost i to se smatra najdubljim mogućim transom. Najslavniji je primjer takova stanja Englez Dunglas Home koji je mogao levitirati kao i još jedan medij koji je snimljen u Albert Hallu. No, ovo se odvijalo pred punim stadionom dok su hipnotizirani ljudi ležali svuda naokolo.
Je li ijedna medicinska ustanova pokazala interes za Kašpirovskog?
Jest, kada je ponudio da preko TV ekrana smještenog u operacijskoj sali sugestijom dovede u trans pacijenticu kojoj je trebalo operirati trbušnu šupljinu. Sve je prenosila televizija. Ženi nije dana nikakva anestezija i zahvat je proveden pred kamerama dok je ona pričala da ništa ne osjeća! Treba li uopće komentirati kakvu je slavu to neuropsihijatru donijelo? Mislim da je napravio grešku kada se kandidirao za Dumu (Parlament) i dakako, bio glatko izabran.
Dirnuo je u osinjak koji se zove politika. Istovremeno je vlast odlučila stati na put silno popularnim iscjeliteljima i prvo ih skinula s televizije, a uskoro se pojavio još jedan problem za Kašpirovskog. Kada se pojavio u crkvi za pravoslavni blagdan, žene su počele vrištati „Sotona, Sotona….“.
„Svetac ili Sotona“
Crkva je učinila sve da ga eliminira i to se počelo pretvarati u drugi oblik, ovaj puta opasne histerije. Nije ni čudo da je naslov jedine knjige o njemu koju je napisala Vinogradova „Svetac ili Sotona“. Pokrenuta je cijela kampanja da ga se dezavuira, pokušali su dokazati da je ona operirana žena trpjela užasne bolove iako je jasno da to ne bi mogla izdržati i to bi se na televiziji vidjelo.
Zapostavio je odlaske u Dumu i uskoro nestao. Vjerojatno je otišao u Ukrajinu, a zatim u Poljsku. Zanimljivo je da ga je jedan poljski klub u Americi pozvao da pomogne Muhamedu Aliju koji je već tada bolovao od parkinsonizma. Otišao je tamo, ali jezična je prepreka onemogućila da djeluje sa svojim sugestijama pa je nakon toga skroz pao u zaborav. Što je također gotovo nevjerojatno.
Stephen Wolinsky, čovjek koji je pokušao sjediniti spoznaje Zapada, “kvantnu svijest”, s učenjima taoizma i hinduizma, postavio je tezu da smo svi prije “buđenja” u raznim stadijima hipnotičkog transa.
Do kakvih si zaključaka došao nakon toga?
Savladao sam autogeni trening i poslije nekoliko godina sam mogao točno podesiti dubinu transa i znati kada autosugestija najbolje djeluje, a da se ne izgubi kontrola nad sobom. Braid je u Indiji operirao svjesne, ali hipnotizirane pacijente tako da nisu osjećali bol a rekord mu je bio uklanjanje tumora teškog čak 40 kilograma! Dugo vremena, iako sam istražio sve srodne sustave, nisam shvaćao kako funkcionira nešto tako blizu i tako daleko od pune svjesnosti.
A onda sam naletio na jedno gotovo nezamijećeno otkriće Forbesa Robbinsa Blaira za kojeg valjda i danas ne zna mnogo ljudi. On je profesionalni psihoterapeut koji u radu koristi hipnozu. U jednom je trenutku shvatio nešto izuzetno – da polaganim, ritmičkim i točno definiranim čitanjem teksta neke knjige može zapasti u hipnotičko stanje i to otvorenih očiju! I to može svatko od nas, u svega nekoliko minuta. Dakako, svima nam se to znalo događati. Znao sam čitati navečer i blago umoran sam osjetio ono što opisuje Blair, neki iznenadni film ispred svojih očiju ili neko prepuštanje ugodnoj opuštenosti.
Neprekidno klizimo između dubljih i plićih stanja transa
Dakle, kao što i tvrdi Stephen Wolinski, mi neprekidno klizimo između dubljih i plićih stanja transa koji možemo opisati i kao hipnotički, a cijela se priča o nekakvom prosvjetljenju ili iluminaciji svodi na to da iz toga hipno-sna izronimo do kraja. To je samo još jedno viđenje mistike i duhovnosti na što sada ne bih gubio vrijeme.
Bitnije je istaći još jedno Blairovo otkriće – kada naučimo čitanjem teksta ulaziti u hipnotičko stanje trebamo to iskoristiti da si usadimo neku sugestiju koja će djelovati terapijski i pozitivno na naš život. A to možemo – pisanjem. Ispisujemo dobro složene sugestije na ritmički način. Dakle, sužavanje i širenje svijesti je u našim rukama. Iako ne nužno, ako smo podvrgnuti ludilu koje dolazi iz Kolektivne svijesti. Kako tome pružiti otpor je jedna posve druga priča. To možemo vidjeti recimo na nogometnoj utakmici, na stadionu, kada smo okruženi drugim navijačima i pomalo izručujemo našu individualnu svijest jednoj široj, grupnoj…koja još uvijek nije ekstremno opasna.
Kada postaje opasno?
Nitko ne zna što je hipnoza i kakvo je to točno stanje. Pogotovo somnabulo koje prema nekima zaobilazi i prirodne zakone. Mjerenja mozga pomoću fMRI pokazuju da se to stanje razlikuje od svih mogućih stanja koja su istraživana, a ponekad su bila slična. Svakako su to vrata prema najvećem Svjetlu, ali i najvećoj Tami. To je kako ga zove Jung Kolektivno Nesvjesno koje u velikoj mjeri upravlja našim životima. Stvara Einsteine, ali i serijske ubojice, signalizira probleme u našoj okolini i prema njima kreira naše reakcije.
Ako je problem velik te se reakcije razlijevaju u veće grupe ljudi i to je uvijek početak društvenih promjena koje kulminiraju ratovima. Koji su neshvatljivo okrutni i ljude pretvaraju u životinje. Milijuni žrtava ne mijenjaju ljudsku prirodu koja je deklarativno i pod pritiskom moralnih i vjerskih normi plemenita, ali kada iz dubina te Tame klikne nešto, Evolucija poteže ono što smatra najboljim za cijelu vrstu. Tu ide naglasak.
Evolucijski nagoni kao uostalom i geni nemaju bazičnu misiju stvarati umjetnost ili brinuti o invalidima već osigurati prijenos gena na nove generacije. Pod svaku cijenu. To je ono bolno što ne želimo u sebi prihvatiti i protiv čega se borimo. Da budemo ljudi kako to mi zamišljamo, a ne brutalni izvršioci Evolucije.
Na neki način svima nama manipuliraju nevidljive sile
Javljaju se sve više teorija da smo velika kompjuterska simulacija neke supercivilizacije ili oblik njihove videoigrice. Ili na neki način svima nama manipuliraju nevidljive sile koje koriste medije, no nema vidljive koristi od toga. Pogotovo ako se sve odmakne dalje i sukobi se prošire, dođe do uporabe nuklearnog oružja, širenja radijacije, krize s hranom i vodom što opet vodi u dalje sukobe koji danas nisu kao u dosadašnjim ratovima jer Rusi već sada imaju projektil, koji je jedan jedini dovoljan da izbriše Englesku s mape svijeta! Ima i adekvatno ime – Sotona 2.
Da nešto ozbiljno baulja iza standardnih obostranih propagandnih podvala pokazuju scene u kojima svećenici blagoslivljaju tu najsmrtonosniju raketu svih vremena, a lideri prizivaju davna carstva i njihove granice što je sve obilno popraćeno već zaboravljenim mističnim kultovima koje iz naftalina ne izvlače šamani već – ugledni sociolozi. Neka si svatko od nas postavi pitanje – Sluti li to na dobro?
Dodaj Komentar