Poruke Majstora Drago Plečko

DRAGO PLEČKO: “ISPOD SRČANE ČAKRE NALAZI SE ‘DRVO KOJE ISPUNJAVA ŽELJE”

Misterioznu čakru na tijelu, kalpa vrikshu (drvo koje ispunjava želje) prikazuju na razne načine mada nitko točno ne zna njenu tajnu

Zna se da se aktivacijom tog ‘drva’ čovjek povezuje s Akašom, Kolektivnim nesvjesnim, kada može izmijeniti svoj genski program i zaustaviti starenje. Problem je da je način njene aktivacije iznimno čuvana tajna.

Pročitajte više: Drago Plečko: Iluzija svakog uma da je upravo on u pravu vodi u pakao, odnosno do strašnih sukoba

“Prokletstava koliko hoćeš, a izmišljenih uroka još više”

Već smo spominjali magiju. Ako sviješću stvaramo svijet i veće grupe mogu sviješću djelovati na povijest onda i magijski rituali mogu igrati konkretnu ulogu, a i nevjerojatne slučajnosti kao neka poznata “prokletstva” dobivaju neki smisao.

Poznata su “prokletstva faraona”, “prokletstvo porodice Kennedy”, “prokletstvo otoka Oak”, i tako dalje. Prokletstava koliko hoćeš, a izmišljenih uroka još više. Cijela industrija prevare sa “skidanjem uroka” naprosto cvate i gotovo je nezamisliva naivnost onih koji tome podliježu.

Ipak, postoje događaji čiji je tijek gledano statistički gotovo nevjerojatan i to potiče na razmišljanje je li moguće u ovom programu koji upravlja Evolucijom stvoriti neku pukotinu – svjesno ili nesvjesno. Manje poznat, ali meni impresivan je slučaj kojeg zovu “The Curse of Omen” (“Prokletstvo Pretkazanja”).

Zvuči jezivo, kao u filmu…

Naime, radi se o kultnom filmu iz 70-tih u kojemu se američkom diplomatu u Rimu rodi dječak pod čudnim okolnostima, što se poklapa s nekim zapisima o dolasku Antikrista na Zemlju. Film je imao vrlo skroman budžet, ali je napravljen sjajno, uz niz jezivih scena i puno mistike. Tu su i sotonski rituali, a glavni glumci Gregory Peck i Lee Remick su odlično odigrali svoje uloge.

Nakon sklopljenog ugovora, dva mjeseca prije početka snimanja, ubio se sin Gregory Pecka. Nije bilo jasno zašto. Na letu od Los Angelesa za London gdje je počinjalo snimanje grom je udario u zrakoplov kojim je putovao Peck i otpao mu je jedan motor, a par sati iza toga grom je udario i u avion u kojem je putovao scenarist filma David Selzer.

Nizom neobičnih slučajnosti ekipa je umjesto dogovorenog unajmila za snimanje zrakoplov japanskog biznismena. Pri polijetanju je pao i poginuli su svi putnici, a pogodio je i auto koji se kretao obližnjom cestom. U njemu su bili žena i sin pilota, i oni su poginuli.

Letjelicu su srušile ptice jer se tog dana zaposlenik zadužen za njihovo rastjerivanje nije pojavio na poslu. Slijedio je niz nesreća, od sudara automobila do problema sa životinjama koje su pratilecijelo snimanje. U Windsor Safari parku je snimljena scena koja se na kraju uopće nije našla u filmu, s dva lava. Na kraju snimanja, čuvar je loše zatvorio kavez i lavovi su ga rastrgali. Zvuči jezivo, kao u filmu…



Kultni film Omen iz 1976. je pokrenuo niz nesreća i bizarnih smrti njegovih autora

To nije sve

To još i nije sve. Problemi se nastavljaju i nakon snimanja. IRA je bombardirala hotel Hilton u kojem je odsjeo producent filma Neufeld. Bombardirala je i restoran u koji su zalazili i glumci. Kako su tamo trebali imati večeru (12. 11.), za dlaku su izbjegli smrt. Konačno je i zrakoplov koji je vozio negativ natrag u LA morao prisilno sletjeti zbog tehničkog kvara.

Najjezivija je priča vezana uz najgoru scenu u filmu kada istraživaču koji počinje shvaćati da je “dječak Antikrist” bude odsječena glava staklom koje je skliznulo iz nagnutog kamiona. Cijelu je scenu posložio John Richardson, a nakon toga je produžio u Nizozemsku na snimanje drugog filma. Tamo je doživio prometni udes u kojem je njegova suputnica presječena na pola. Kod oznake “Ommen – 66 km”!



Dirk Bruere, vrlo zanimljivi autor koji odlično spaja stara učenja, ceremonijalnu magiju sa znanošću

“Uvijek smo bezuspješno tražili neke racionalne odgovore”

Dakako, i tu ima puno tumačenja, najpopularnije New Agersko da “negativna energija izaziva negativne događaje”. Naime, uloge su vježbane iznova i iznova, uvijek s tim demonističkim nabojem. Za zanimljivog i informiranog istraživača Dirk Bruerea nema dileme – atmosfera i probe su zapravo bile neka vrsta ceremonijalne magije. Magije koja je pokrenula niz sinkronih događaja u Kolektivnom nesvjesnom i dovela do ovakve katastrofe.

On tvrdi da se radi o pokretanju najdubljih psihičkih energija u formi arhetipova i da smo to često vidjeli u povijesti kao uvertiru u velike, bezumne ratove i pokolje. Samo smo uvijek bezuspješno tražili neke racionalne odgovore. Dakako, to bi moglo biti jednog dana tumačenje učinaka molitvenih grupa koje mole za nečije ozdravljenje.

Kada sam bio u Christian Science Church u Bostonu predočili su mi stotine slučajeva izlječenja za koje su tvrdili da je učinak njihovih molitvenih grupa. Lynn Taggart je pokrenula molitvenu skupinu online koja moli za točno konkretne ljude, ali ne znam kakvi su rezultati te prakse. I dr. Dean Radin u sklopu Institute of Noetic Sciences radio je pokuse s tisućama ljudi ne bi li dokazao postojanje zajedničke svijesti. Kao i dr. Roger Nelson s Princetona.


Lynne Taggart, žena koja je pokrenula molitvene grupe online. Nisu jasni učinci te prakse koja traje nekoliko godina

Postoji još ovakvih slučajeva

Da je moguće vidjeti, a i mijenjati budućnost nadaju se oni koji vjeruju ono što je u američkom folkloru poznato kao “Prokletstvo Tecumseha” koje je indijanski poglavica iz plemena Shawnee bacio na buduće američke predsjednike nakon što je njegove Indijance u borbi desetkovao general William Harrison.

Njegove će trupe 1812. godine ubiti i samog Tecumseha. Ambiciozni je general iskoristio popularnost kako bi pobijedio na predsjedničkim izborima, ali ga je ruka Tecumsehova proročanstva uskoro dostigla. Za dugog inauguralnog govora se prehladio i nakon mjesec dana predsjednikovanja je umro. Bio je deveti američki predsjednik i prvi koji je umro za vrijeme svog mandata. Otuda nastaje proročanstvo da će svaki predsjednik koji će biti izabran u godini koja ima zadnji broj nulu skončati prije kraja mandata.

Osobe koje dožive kliničku smrt približe se matrici formativnih sila

Inače, Tecumseh je jedna od prvih osoba koje su zabilježene kao one koje su imale iskustvo “kliničke smrti” i pri tome imale vizije budućih događaja. Tecumseh je ponio naslov Proroka, a mjesto gdje je živio u Ohiju nazvano je Grad Proroka. Kažu da se vizije Tecumseha iz 1805. godine koje mu je podario, kako je on to rekao, Gospodar Života, ostvaruju još i danas.

Pri tome se misli na umorstva američkih predsjednika Lincolna, Garfielda, McKinnleya, Kennedyja kao i ranjavanje Reagana. Dakako, svi su oni izabrani u godini čiji je zadnji broj nula. Primjer ovog Indijanca navodno, uz još neke druge, pokazuje da se osobe koje dožive kliničku smrt približe matrici formativnih sila do te mjere da mogu iz nje naknadno iščitati buduće događaje.

Tecumsehov susret s Gospodarom Života koji se odvijao u trenutku kada se nalazio na rubu života zasjenjen je političkom važnošću njegove osobe i povijesnom ulogom u borbi za prava Indijanaca. Kako se nagađa da je pogodio dosta toga vezanog uz sudbine pojedinaca, bilo bi vrijedno više znati o tome kako je netko 150 godina prije iznenadnog interesa za fenomene tik uz smrt mogao prodrijeti u unutarnji film svoje svijesti i dokazati kako je i to moguće.



Možda istovremeno postojimo kao iste osoba u bezbroj paralelnih svjetova više nije samo plod mašte već jedna od ozbiljnih znanstvenih teorija

Pseudoznanost ili?

Znanstvenici cijelu tu disciplinu zovu pseudoznanošću. To je normalno. Ono što se ne može ponoviti u laboratoriju pod kontroliranim uvjetima je ne-znanstveno. Pratim sva dostignuća znanosti od kada sam kao mlad bio asistent na PMF-u. Uzročno-posljedična veza je ono na što se oslanja znanost, a subjektivni meditativni doživljaji i sinkronicitet je oružje alternative.

Dakle, to ne treba miješati, to treba ostati odvojeno. Alkemija je bila prvo pseudoznanost, ali se njome više nego znanošću bavio jedan od genija, Isaac Newton. Osim teorija koje su bile djelo mašte i zablude alkemija je usput otkrila niz vrlo važnih i korisnih spojeva.

Svakih deset godina teorije se mijenjaju

Kada pogledamo fiziku sto godina unatrag, što se tada znalo o kvantnom polju i Tamnoj tvari u Svemiru? Ama baš ništa. Otkriće toga je porušilo do tada službeno važeće teorije. Jesu li tadašnji znanstvenici bili pseudoznanstvenici? Naravno da nisu.

Svakih deset godina se teorije mijenjaju, sve teče…tako će ovo o čemu ovdje govorim postati zabluda, umišljaj ili činjenica. Lijepljenje naljepnica je samo želja da se uspostavi kontrola i spriječi izražavanje drugog mišljenja ili iskustva. Kako o mojim iskustvima u meditaciji kroz više od 40 godina može suditi netko tko je u laboratoriju miješao tikvice u uvjerenju da sva mudrost leži u materijalnom svijetu?

Što naravno da nije istina…Tamo gdje on vidi atome i molekule ja vidim mrlje svijesti. Naravno, on je bitniji za ovaj svijet jer je praktičan.

Pročitajte više: Drago Plečko: Moć podsvijesti

Poistovjećivanjem s nekim tko nisi – najveći otrov duhovnosti

Kako čovjek može meditacijom ili bilo kojom subjektivnom metodom vidjeti stvarnost, bilo koji njen aspekt? Tu moram napomenuti da o tome treba svatko govoriti u svoje ime, o nečemu što je osobno vidio. Citiranje velikih učitelja i spisa je prepisivanje i preuzimanje nečeg što je tuđe, poistovjećivanjem s nekim tko nisi. To je najveći otrov duhovnosti i najčešći.

Dakle, postoji naša osobna podsvijest koja upravlja s 95 posto naših životnih odluka. Uronimo li u nju dovoljno možemo imati uvide s naše vremenske trake i uklanjati naše prepreke, na Putu i u životu. Ono što je genijalno shvatio Carl Jung jest postojanje Kolektivnog nesvjesnog.

Zamislimo struju. Milijuni zasebnih žarulja svijetli u svijetu, a struja je ta ista jedna koja ih napaja. Žarulje smo mi, a Kolektivno nesvjesno je struja. Dođemo li u somnabulo ili neko ekstremno stanje naša podsvijest se može prespojiti u to Kolektivno nesvjesno i imati uvid u sve što se događalo u svim vremenima, ali najčešće u simbolima koje treba dešifrirati.

No, postoji i opcija uvida u povijesne događaje ili stvari kojih nismo bili svjesni. Neke tradicije to “polje informacija” zovu Akaša.

Misterioznu čakru na tijelu, kalpa vrikshu (drvo koje ispunjava želje) prikazuju na razne načine mada nitko točno ne zna njenu tajnu

Ne može se vidjeti ništa što bi moglo izmijeniti postojeći Kozmički Red

Postavlja se pitanje može li navesti primjer nekog uvida osobne prirode i nekog povijesnog događaja u takovom dubokom meditativnom stanju.Kao prvo, postoje ograničenja. Ne može se vidjeti ništa što bi moglo izmijeniti postojeći Kozmički Red koji je uspostavila Evolucija. Govorim o povijesnim događajima s velikim utjecajem na Kolektivno nesvjesno.

Zgodan je osobni uvid sjećanje na vlastito rađanje s time da novorođenče već misli i pamti u tom trenu! Iako nema još osjećaj “ja”. Neki su pokusi pokazali da postoje osobe koje se pod utjecajem LSD – a mogu sjetiti vlastitog rađanja, a i tvrdnje praktikanata da je to moguće tehnikom “rebirthinga”. No, moguće je i u meditaciji. Uz pripadne osjećaje. Moguće je prizvati davne trenutke, vidjeti ih u tri dimenzije i osjetiti sve oko sebe ako je to bio neki emocionalno nabijeni trenutak.

I ako je na neki način bio raskrižje u životu, nešto propušteno. I tada imaš osjećaj da se tu stvorila još jedna “vremenska linija” u kojoj si postupio drukčije. I u kojoj također postojiš. No to je osjećaj jer tu drugu liniju ne možeš pratiti, naši neuroni koji bi to možda mogli čvrsto spavaju. Za sada. Čekaju da od Homo sapiensa nastane Homo deus. Možda.

Tu si i povijesni događaji…Recimo, ubojstvo carske obitelji Romanovih. Ima sto teorija o tome. Istina je da se radilo o pukoj pljački. Lenjin se nadao zamijeniti carsku obitelj za skidanje sankcija i pritiska Zapada. Jer su Romanovi bili bliska rodbina engleske kraljevske obitelji.

Tako da nije 1918. u Jekateringburg Lenjin slao brzojav da se likvidira carsku obitelj. Jedna od carevih kćeri se spetljala s jednim od stražara i izbrbljala da obitelj ima ušivene dragulje u odjeći. On je to pak, mada je u nju bio zaljubljen, izbrbljao svojim “pajdašima” koji su čuvali carsku obitelj pa su ih odlučili smaknuti noću kada nitko nije čuo i na brzinu ih pokopali. To potvrđuju i neuredno razbacana tijela i plitki grobovi. Očito ih je uhvatila panika. Naravno, draguljima se gubi trag i nitko ih više ne spominje. Da su dospjeli do Lenjina o tome bi se nešto znalo.

Mi smo su-kreatori ovog svijeta

Ovakovi uvidi dokazuju da je točna ideja legendarnog fizičara Johna Wheelera, čovjeka koji je autor naziva “crna rupa“ i “crvotočina“. A to je da smo mi su-kreatori ovog svijeta, ove stvarnosti. Ako jesmo onda je logično da možemo i zaviriti u tajne te kreacije. Kao, primjerice, osobe koje prežive kliničku smrt. Njima se na kratko odškrinu vrata Kolektivnog nesvjesnog kada spoznaju da ne mogu umrijeti već je ovo samo jedna etapa u Evoluciji kroz koju prolaze.

Dakako, i to je vrsta zamke. Jesam li ja ono što sam vidio sam kreirao, je li to neka “paralelna linija stvarnosti” poput Efekta Mandela, je li to samo izraz mog iščekivanja? Mogu samo reći da je to za mene stvarno kao ovaj svijet. Da sam uvjeren da neka superinteligencija kroz proces Evolucije i zbir naših svijesti gura ovaj svijet u smjeru koji ne možemo pojmiti jer ona “vidi“ mnogo koraka unaprijed, ono što zapravo ne možemo ni naslutiti.


John Wheeler, autor termina “crna rupa” i “crvotočina” i veliki fizičar je smatrao da smo svojom sviješću kokreatori naše stvarnosti

Sviješću možemo mijenjati

Dosta se govori o moćima tzv. čakri koje spadaju u “spiritualnu fiziologiju” i smatra se da, kada se aktiviraju, adept može vidjeti budućnost ali i mijenjati je. Postavlja se pitanje koliko u tome ima istine.

Teško je reći. Mijenjanje bilo čega, kao na primjer sudbine vlastitog tijela, opisano je u mnogo mitova, ali samo troje ljudi su živjeli u prošlom stoljeću a pripisuje im se takva moć i bili su fantastično stari. Godine 1933., prema pisanju američkog tiska, u New Yorku je navodno umro Kinez koji je imao preko 200 godina, a tvrdio je da to duguje nekim vježbama. Nije ostalo zabilježeno kojim.

U Indiji je Tapasviji Maharaj doživio, što je potvrđeno, 189 godina, a za Devraha Babu, kojeg sam sreo, se vjerovalo da je bio još stariji kada je umro. I dan danas u tom dijelu svijeta ljudi vjeruju da po špiljama u Kini žive taoisti koji su stari i preko 300 godina. Imam jednu zanimljivu fotografiju Lian Konga, čije su obrve nevjerojatno dugačke jer je navodno živio par stotina godina. Fotografiju mi je dao vrlo cijenjeni majstor Qi Gonga. Koji uopće u to ne sumnja. Sviješću stvaramo, sviješću možemo mijenjati.



Rijetka fotografija kineskog mistika koji je navodno živio par stotina godina a to se argumentira i nevjerojatno dugim obrvama

Drvo koje ispunjava želje

Kako bi to izgledalo u praksi?Mogu samo nagađati. Mi ljudi imamo zakržljale čakre kao ajna, bindu, kalpa,vriksha, sakralni pleksus za koje ne znamo kakve moći skrivaju, ali možemo nagađati i čitati u drevnim spisima. U tom je kontekstu posebno zanimljiva kalpa vriksha, mala subčakra koja se nalazi ispod Anahate, “srčane čakre”. Njen je simbol drvo koje nazivaju “drvo koje ispunjava želje”. Zna se da se aktivacijom tog “drva” čovjek povezuje s Akašom, Kolektivnim nesvjesnim, kada može izmijeniti svoj genski program i zaustaviti starenje.

Na povijesne događaje mislim da ne može utjecati. Problem je da je način njene aktivacije iznimno čuvana tajna. Ono što znam jest da na to utječe sve, od položaja nebeskih tijela do elektromagnetskog zračenja Sunca pa zato sve treba provoditi u podzemnim špiljama obloženima određenom vrstom kamena i minerala. I dakako, posve se posvetiti samo toj praksi.

Postoji legenda o skrivenom ašramu na Himalajama, Gnana Yoga Ashrama ili tako nekako, o kojem mi je pričao Kumara Swami, gdje navodno žive prastari majstori drevnih znanja. No, sve više preispitujem takove priče i nalazim u njima nekonzistentnosti. Kao u, recimo, opisima Yoganande koji su inspirativni, književno gledano fantastični i nešto u što je on možda iskreno vjerovao jer je to čuo od svog učitelja.

Ipak, neka pitanja iskaču sama od sebe. Bez obzira na to Yogananda je nadahnuo milijune ljudi i već je to neprocjenjivo. Dovoljno je reći da je Steve Jobs njegovu knjigu “Autobiografija jednog jogija” svake godine pročitao dva puta i nije se od nje odvajao…