U načelu postoje tri vrste orgazma – genitalni, celularni i kozmički. Prvi je standardni na koji mi mislimo kada o tome govorimo. Viša je faza celularni odnosno stanični orgazam koji se odjednom osjeća u svim stanicama tijela. Konačno, postoji najviši stupanj, kozmički orgazam, a za to je potrebna vježba…
Jedan od najslavnijih indijskih gurua koje si sreo i koji je imao izrazito jak utjecaj na Zapadu je svakako Poonjaji, odnosno kako ga zovu njegovi sljedbenici, Papaji. Kako si ga sreo?
Čuo sam da u Lucknowu u Indiji živi čovjek kojem se slijevaju kolone učenika upravo umrlog Osho Rajneesha i koji gotovo poput Sokrata kroz komunikaciju s osobom može dovesti do iznenadnog uvida o iluzornosti vanjskog svijeta ali i našeg ega. Zvučalo je izazovno i krenuo sam prema njemu mada je temperatura zraka u Uttar Pradeshu bila oko +45 stupnjeva. Jedva sam se dovukao do hotela Claridge’s u centru gdje su mi pojasnili kako da dođem do dijela grada gdje živi Papaji. Tamo je bila neviđena gužva, uglavnom su u jednoj dvorani čekali Zapadnjaci. Od ranog jutra, da se pojavi Poonjaji. Moglo je biti između 2000 i 3000 ljudi pa sam shvatio da će teško biti doprijeti do gurua. Osim ako napraviš nešto nezamislivo. Zaustaviš ga na ulazu i zatražiš razgovor s njim. Ja sam napravio upravo to. On se nasmijao i nije pokazao nikakvu nervozu. Njegovi čuvari su skočili, ali ih je on rukom zaustavio i rekao mi da ostanem nakon njegova predavanja pa ćemo popričati. I tako sam na opće čuđenje završio na ručku kod njega doma! Zvuči nevjerojatno ali smo se sprijateljili odmah i mogao sam doći do njega kada god sam zaželio. Tamo su govorili da među nama postoji karmička veza. Nisam se time zamarao. Njegovo mi je društvo uvijek donosilo sjajan osjećaj i svaki sam puta osjećao da mi pruža nešto novo.
Drago Plečko i učitelj Papaji
U čemu je bila privlačnost njegova učenja?
Bio je izravni učenik legendarnog Ramane Maharshija, a metoda koju je provodio je bila preispitivanje postojanja našeg ega. Kada je pitao “Tko si ti?“ čovjek je odgovorio ono što mu je palo na pamet a Papaji bi pitao “Tko je taj koji je to odgovorio?“ Ti bi nešto pojasnio, a on bi inzistirao na odgovoru na pitanje: “Gdje je izvor ovoga što zoveš ja?“. Pristup mu je bio mekan ali pomalo je vodio u neke vode u kojima me nije bilo i na trenutke bih imao bljesak tog iskustva kada se ego rastapa u nečem većem od sebe i nastupa blaženstvo i mir. Bio je nevjerojatno vješt u poticanju tog procesa. Sjedio je na pozornici obasjan reflektorima i okružen kamerama i uvijek je komunicirao s nekime da demonstrira taj proces koji vodi prosvjetljenju. Puno je ljudi imalo te iznenadne uvide i tada bi zaplakali ili se smijali ili imali nepredvidive reakcije. Kasnije će Charlie Berner izmisliti svoju tehniku Direktnog iskustva Istine o sebi koja sadrži elemente Papajieva učenja plus aktivna komunikacija ali to nikada nije postalo ono što je mogao Poonjaji uživo.
Ima iznenađujuće puno duhovnih učitelja na Istoku i Zapadu koji se pozivaju na njega kao svog gurua kojima je priznao da su postigli Prosvjetljenje, kao što su Mooji, Andrew Cohen, Gangaji i još neki. Kako vidiš njih kao autentične učitelje na tom Putu?
Oni imaju promociju, a on je imao karizmu. Oni ljude vežu uz sebe, a on im je govorio neka odu od njega i prakticiraju sami ono što ih je naučio. Oni nastoje nastupom s autoritetom i uz odmak isposlovati poniznost i obožavanje sljedbe a on nikada nije govorio povišenim tonom niti pokušavao impresionirati nekog standardnim stjecanjem psihološke kontrole nad sljedbom što je kod zapadnih učitelja rutinska praksa. Bio je neposredan i svakog tretirao više kao prijatelja nego učenika. Dakako, znao se i rasrditi, primjerice kada je Cohen doveo cijelu vojsku svojih sljedbenika iz SAD što je ličilo na cirkus a sve zato da Papaji dok je još živ potvrdi njegovu autentičnost. Nije se dao manipulirati.
Je li istina da su Rajneeshevi ljudi pohitali k njemu jer je imao specifičan pogled na seks i apstinenciju koji se radikalno razlikovao od klasične joge?
Istina je. Naime, kriya joga kao i drugi oblici kundalini joge zahtijevaju striktno suzdržavanje od seksualnih odnosa, čak i u mislima, što se zove brahmacharya. Jer iz sjemena nastaje toplina potrebna da bi se kundalini aktivirala u prvoj čakri i krenula prema tjemenu. Tu nema izvrdavanja. Ili jesi ili nisi. Čak i kod transcendentalne meditacije u naprednoj fazi se diskretno zahtijeva to isto. Papaji nije smatrao da je to bitno kako bi čovjek došao do Izvora. Jednom mi je pojasnio da naš um može kreirati, sloj po sloj, beskonačni broj stvarnosti i da to nema dna. Rješenje je samo presjeći taj proces u samom korijenu, tamo gdje nastaje naše ja, ego. Izravno, bez posredstva uma. Tako da svi sadržaji koje um proizvodi mogu ostati u igri dok čovjek zna tko je i ima iskustvo tog vječnog postojanja u sebi. Ramana Maharshi je čak jednom rekao da su i čakre iluzija, no nije se previše izravno izjašnjavao o seksu. Dakako, sam je bio pustinjak i potpuni apstinent.
U drevnim spisima se pojašnjavaju i detalji o seksualnoj energiji, a čak je i dio učenja nekih škola…
Tantra koristi seks za spiritualni razvoj no to je jedna posve druga priča. U načelu postoje tri vrste orgazma – genitalni, celularni i kozmički. Prvi je standardni na koji mi mislimo kada o tome govorimo. Viša je faza celularni, odnosno stanični orgazam koji se odjednom osjeća u svim stanicama tijela. Smatra se posebno ljekovitim jer potiče zdrave procese u stanicama a i može ga se prolongirati ako čovjek poznaje pravu tehniku. Konačno, postoji najviši stupanj, kozmički orgazam, a za to je potrebna vježba jer treba poznavati specifični položaj tijela u kojem se spolovi dodiruju 32 minute za vrijeme potpunog mirovanja, da bi to pokrenulo proces strujanja koje aktivira više centre u mozgu i dovodi do iskustva kao da se čovjekova svijest proširila na cijeli Svemir. Na tu temu postoje mnoge varijacije. No i na Zapadu je to istraživano, jedan od istraživača je bio i dr. Omar Harrison.
Kako na to sve gledaju druge tradicije, kao tibetanska i kineska?
Zanimljiva je kineska škola koja je prva učila još davno da postoji neka vrsta “ženske sperme“, tekućine koja se luči za vrijeme orgazma i zato neki zagovaraju apstinenciju i za žene. No, oni su tolerantniji i smatraju da jedan odnos u deset dana ne može dovesti do prevelikog gubitka energije. Jasno, govorimo o jednoj, taoističkoj školi, dok budisti nisu jako tolerantni, s izuzetkom tibetanskih tantrika koji podučavaju korištenje seksualne energije u duhovne svrhe. Osobno mislim da je sve to individualno. Ako apstinencija dovodi do frustracije, onda nije Put, a to je naglašavao i Papaji. Zbog čega je bio često kritiziran.
Je li je istina da je Papaji bio na glasu kao ženskar?
O tome se u Lucknowu šutjelo. Bio sam dosta blizak s njegovim sinom iz prvog braka ali nikada to nismo spominjali. On nije bio očev sljedbenik i ispričao mi je recimo da je stari bio indijski šampion u hrvanju. Ali o seksu ništa. Znao sam da ima izvanbračno dijete s jednom Belgijankom koju je sreo u Rishikeshu i odlučio ga na večeri u njegovoj kuhinji to pitati iznenada, frontalno. Bio sam užasno znatiželjan kako će reagirati a i riskirao sam da me udari nogom u dupe i istjera van. Sluge koje su nas posluživale su zanijemile a on se počeo od srca smijati. Na neki način mu je bila draga moja iskrenost. Odgovorio je: “Da, imam kćer s tom ženom…Upravo dolaze ovih dana k meni posjetiti me…” Iskoristio sam njegovo dobro raspoloženje da pitam je li istina da je u Barceloni imao problema jer Španjolci nisu baš imali sluha za njegove liberalne ideje u vezi sa ženama. Sada se već smijao do suza i rekao mi: “Pogledaj sve te oženjene duhovne učitelje koji su zaista prosvijetljeni i iz naše su perspektive postigli najviše stanje svijesti koje je sada uopće moguće. Nije apstinencija sine qua non za svakog tko ima duhovne aspiracije. Samo za neke…” I tada je spomenuo detalj iz Barcelone koji je sjajno ilustrirao kako izgleda reakcija Zapadnjaka kada iznenada zapadne u stanje svijesti u kojemu shvati da je sve oko njega samo dio njega samoga, njegove svijesti:
Bio je u stanu nekog Gonzalesa i svakodnevno s njime trenirao ispitivanje njegova ega. Jednog je jutra čovjek krenuo na posao. Vratio se sav u znoju nakon deset minuta i rekao mu drhtavim glasom: “Što je to? Svi ljudi koji hodaju prema meni su Gonzalesi, ja…” Tako je njegov um njemu interpretirao iskustvo spoznaje koje neki zovu božanskom svijesti. Tada sam pitao Papajia da li zna za ljude koji dolaze k njemu. Unaprijed. Pojasnio mi je da je stanje svijesti Jedinstva takovo da “zna tko će krenuti k njemu prije no što to zna i sam taj čovjek, ali nikada ne izdvaja identitet pojedinca…“
Bila je to radikalna tvrdnja ali jedan događaj me uvjerio da zaista ima neku teško shvatljivu moć kakvu nema nijedan njegov nasljednik ili sljedbenik. Kada smo se već sprijateljili i često je inzistirao da s njime sjedim na pozornici dok je držao predavanja ili me zvao kod sebe na večeru, jednog sam dana stigao u Lucknow nenajavljen. Dvorana je bila puna, reflektori ga obasjavali, kamere su zujale i on je razgovarao s publikom. Nisam ga htio ometati i ušao sam na koljenima na ulaz sa strane tako da ga nisam ni vidio od reflektora. Sjeo sam među ljude koji su već bili na podu, prekriženih nogu. Nije bilo nikakve šanse da me mogao vidjeti. Odjednom je stao s pričom, nagnuo se i pitao jednog od svojih zapadnih asistenata: “Is Drago here?” (“Je li Drago ovdje?“). Oni dakako nisu pojma imali što ih pita pa je ponovio isto. Isti tren kada sam stigao, mada me nije vidio, definitivno sigurno je znao da sam tamo. Da skratim sve, digao sam se i krenuo k njemu. Ugledao me tek kada sam bio sasvim blizu. I pozvao da sjednem do njega. Zagrlio me i rekao: “Znao sam da ćeš doći…”
Očito si bio impresioniran Papajiem, a izgleda i on tobom. Kako misliš da je do toga došlo?
Zbilja nemam racionalno tumačenje. Mnogi su čeznuli progovoriti par riječi s njime i tamo na to čekali mjesecima. Nisam imao taj problem jer smo odmah postali bliski. Zanimljivo je da nisam znao da su Nijemci, za vrijeme sjedenja kod njega na večerama, naše razgovore tajno snimali kamerom. Mislim da ni on nije znao za to. Tek nedavno mi je netko iz Amerike poslao sat i pola klipa na YouTubeu gdje se vidi kako čitamo novine i jedemo somosu i dakako razgovaramo o svemu i svačemu a najviše o duhovnosti. Tada mi je prvo poklonio posudu koju je kao jogi u Rishikeshu nosio sa sobom i koja je predstavljala pravu relikviju. Bila je to golema čast. Pitao sam ga za Ramanu Maharshija za koga se govorilo da je uvijek šutio a svoje je učenje zabilježio u 40 stihova knjige Ulladu Narpadu. I na to se nasmijao i rekao: “…Ne sjećam se da je Ramana ikada nekome odbio odgovoriti na pitanje. Bio je normalan čovjek…“ To se pokazalo kada je Papajia pitao što ga tišti a ovaj mu je odgovorio da mu cijela obitelj živi u Lahoreu i mogla bi kod raspada Indije izginuti. “…Ali ti si moj učitelj i ne mogu od tebe otići…“ – rekao je Papaji Ramani. “Spakiraj se smjesta i putuj u Lahore i pobrini se za svoju obitelj”, odgovorio mu je Ramana Maharshi. “Ja sam ovdje i neću nikamo otići. Već ćeš se vratiti.” Papaji je 35 članova obitelji ukrcao na zadnji vlak za Delhi i možda im spasio život.
Što bi izdvojio kao ono najbolje kod Papajia?
Govorio je ljudima da bez obzira na nacionalnost, rasu ili vjeru mogu postići viša stanja svijesti. Guru je dobro došao kao inicijalni pokretač, ali kada proces počne, najbolje se odmaknuti i osloniti na sebe jer se sve odvija u nama a ne u učitelju. Dakako, oko njega je vladala idolatrija, smatran je božanstvom, ali to nije poticao. Bio je čovjek i godilo mu je da ga ljudi vole. Znao se razljutiti na nečije ludorije, volio je humor prije svega i cijenio ako si se dobro našalio na njegov račun. A kontroverze vezane uz njegov život su teret kojim je obilježen život svakog čovjeka. On ih nije negirao…
Dodaj Komentar