Drago Plečko

Drago Plečko: Moć podsvijesti

geralt via Pixabay

Drago Plečko objašnjava nam što je podsvijest i koje nam važne poruke šalje

Slavni psihijatar Carl Jung je definirao pojam Sjene, onog dijela naše ličnosti s kojim se nikako ne možemo suočiti, onog skrivenog kutka gdje leže svi naši demoni koji često, bez našeg znanja, upravljaju našim životom. Imamo loša iskustva ranog djetinjstva, teško odrastanje, prilagodbu nasilnoj i kompetitivnoj okolini, smanjene sposobnosti i nedostižnost ciljeva za kojima čeznemo, brojna emocionalna razočaranja koja nas mogu obilježiti cijeli život, nisko mišljenje o sebi, nedostatak samopouzdanja i osjećaj da nam ništa ne polazi za rukom, neodoljivu potrebu da nas zamijete, shvate, priznaju, uvažavaju, vole, cijene… Svjesni smo onoliko holograma, kolektivne svijesti, koliko je neurona aktivno u našem mozgu, dakle vjerojatno par posto.

Ustvari najvažnije poruke podsvijesti dolaze nam iz usta naših neprijatelja. Mi smo dio Holograma, neraskidivo povezani jedni s drugima, sviješću, materijalom od kojeg je nastalo sve oko nas, ali je veći dio nas upravljan pod-sviješću, onim dijelom koji pripada 97 posto uspavanih dijelova mozga kojima za sada ne shvaćamo svrhu, ali će se ona evolucijom pomalo otkriti.

O povezanosti naše svijesti s fizikalnim procesima su se izjasnili neki od najvećih umova današnjice, a najbolje definira subjektivni doživljaj te činjenice vedski pojam Proširene kozmičke svijesti. To je trenutak kad jasno vidite da je svijet oko vas, uključujući sva živa bića, sazdan od iste, jedinstvene supstance, svijesti i da ste cijelo vrijeme Jedno sa svim drugim bićima, a samo potrebe evolucije materijalnog svijeta kao izraza te supstance, vas čine slijepima na tu konačnu istinu. Dakle, nameće se logični zaključak da vaša podsvijest na one neugodne, ali za vašu sreću bitne istine, koje ne možete prihvatiti o sebi, upozorava kroz druge osobe, neprekidno i neumorno. Doslovce.

Postoje dva puta kojima te poruke dospijevaju do vas: sinkronicitetom, kada zamjećujete opetovano palindrome, simetrične brojeve i druge ‘koincidencije’ (tada se trebate pokušati sjetiti o čemu ste razmišljali u tom trenutku jer je to važan orijentir što trebate raditi) i kroz usta drugih osoba, pogotovo onih koje donose nelagodu, agresivnost i poniženje. Imajte na umu da u Hologramu sve što se događa na neki način stvarate sami.




KAKO SVOJE DEMONE STAVITI POD KONTROLU?

Prvo morate shvatiti da su svi oni koji vas beskonačno iritiraju, do razine mržnje, jer su obmanjivači masa, egomanijaci, beskonačno pohlepni, zgrnuli su lopovlukom nekažnjeno milijune, lažu, ne biraju sredstva da bi postigli cilj, nadmeni su bez pokrića, zapravo alati materijalne Evolucije koja je izraz Negativne sile jer stvara ono što je nužno za kreiranje naprednih oblika vrste, otpornijih na izazove, žilavijih… Stvara se sukob. Natjecanje u kojem pobjeđuje bezobzirniji. Sve dok ne prestane koristiti toj Evoluciji i Hologram ga izbaci iz jednadžbe. I rekli bi kršćani “oprosti mu Bože jer nije znao što čini…“. On dakako nije znao, ali Ovaj drugi jest.

E, sad odgovor na pitanje kako možete svoje demone staviti pod kontrolu i nagovoriti svoju podsvijest da radi za vas umjesto da vas kažnjava. Pogledati Sjeni u oči ne možete, ali možete čuti njena upozorenja kroz usta drugih.

Možete postati sam svoj guru. Jer, kada ste izloženi mobingu, napadima, neugodnim situacijama, šikaniranju, bolnim emocijama, imajte na umu da vam kroz usta tog gadnog sugovornika govori – vaša podsvijest. Sami sebi šaljete poruku kroz drugu osobu. O onome na što trebate obratiti pažnju i što je možda odgovor na vaše najteže probleme. Kad osjetite val bijesa, nelagode ili agresivnosti potaknut riječima sugovornika, upravo u tom trenutku – stanite.

Prvo osjetite nelagodu u tijelu, taj tjelesni osjećaj. I samo ga budite svjesni dok se ne rastopi. I postavite si, istovremeno, pitanje: što ja to sebi govorim kroz ovu osobu? Istog trena ćete prestati biti žrtva i iskoristiti dragocjeni kratak trenutak za uvid koji će vam omogućiti da se prišuljate svojim demonima i iskoristite tu Božansku Igru skrivača da uklonite dugotrajnu patnju ili iznenada shvatite što je to pogrešno u vama, a za što ste slijepi.

KAKO TO POSTIĆI?

Ovo treba vježbati. Uvijek u izazovnoj komunikaciji postavljati isto pitanje: što to sebi govorim kroz drugog čovjeka? Pitanje je kratkog vremena kad ćete prijeći iz faze samosažalijevanja u fazu kontrole nad svojom sudbinom. Ponekad će se takvi procesi odvijati u snovima, ali ćete sve češće shvaćati poruku koja vam je namijenjena.

Često sam pisao o subliminalnim porukama koje i imaju namjenu širenja svijesti do razine kada možemo utjecati na podsvjesne procese (vidi: www. dragoplecko.com) i mijenjati stvarnost koja se doima kao uklesana u stijeni. Jer, ne zaboravite: u Holografskom Svemiru vi jeste sukreator svoje sudbine. Prvo, primitivno prepoznavanje Holograma je astrologija, a uz nju u Kini i I Ching. Zato smo toliko skloni gatanju i horoskopima. Osjećamo da u tome ‘nečeg ima’, ali to nešto nije dovoljno za kvalitetne promjene.

Sve što trebate napraviti jest osluškivanje savjeta koje dajete sami sebi kroz druge ljude. Ne nužno u sukobu s njima. Ponekad je to onaj ‘aha’ moment kad netko ‘slučajno’ spomene kakav detalj koji za vas ima posve drugo značenje nego za njega. S vremenom ovo postaje rutina. Ono što je moguće promijenit ćete, a ono što nije ćete prihvatiti bez grča otpora prema vanjskom pritisku. S razumijevanjem svoje uloge u Hologramu.

U nekoliko sam navrata savjetovao pojedincima jednu proširenu verziju ove svojevrsne tehnologije svijesti pa ovdje izdvajam zgodne primjedbe jednog poznatog književnika koji je na ovakav način riješio konflikte s dijelom svoje obitelji:

“…Ne znam radi čega, ali me je znao izluđivati svojim primjedbama. Bio je mlad i ambiciozan, a ja sam ga potiho smatrao fulirantom i njegove uratke odbacivao i onda kad su bili dobri. Počeo sam vježbati taj novi pristup i odmah osjetio otpor… oblio me bijes kada je rekao: ‘Vi ste isti moj otac, krut i emocionalno oštećen… Ipak sam zastao i pitao se: ‘ako to ja govorim sebi kroz njega, što si to hoću reći?’

Iznenada me preplavio pravi vlak misli, djetinjstvo mi je prošlo pred očima, oni trenuci kada je moj stari na meni vježbao strogoću. Odjednom me obuzeo smijeh. Te su mi situacije postale komične. Moj stari i njegove grimase su mi postale zabavne. Kog vraga mu nisam nikada htio priznati taj njegov toliko željeni autoritet kad to nije imalo ama baš nikakova značenja za moj život? Iduće sam večeri posjetio svog starog nakon dugo vremena. Onako sijed i pogrbljen mi je dijelio naredbe, iste one ko i onda davno. Kad sam mu ozbiljno zahvalio na njegovim mudrostima ostavio sam ga pred televizorom s izrazom blaženstva na licu. Bio je to početak jednog novog prijateljstva…”




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar