Danas je više nego ikad popularno reći kako radimo na sebi. No, problem je u tome što ljudi, kada koriste jezičnu konstrukciju ‘rad na sebi’, podrazumijevaju isključivo pozitivne emocije.
Također podrazumijevaju isključivo ugodne aktivnosti poput meditacije, ispijanja smoothieja, čitanja laganog ‘self help’ štiva, odlazaka u prirodu ili na sat joge te pohođenja raznih radionica koje često održavaju samoprozvani šamani i terapeuti s iznimno malo pravog iskustva, kako životnog, tako i onog na području kojim se bave.
Pročitajte više: ‘Život nije bitka, već igra’, kaže Florence Scovel Shinn i objašnjava kako ju igrati – prvi dio
Istinski rad na sebi je sve samo ne ugodno iskustvo
I premda ovo uistinu jesu vrlo korisne aktivnosti, zaboravljamo da istinski rad na sebi znači puno više od spomenutih i njima sličnih ugodnih iskustava. Naime, prava istina je da je rad na sebi sve samo ne ugodno iskustvo te ne obećava brzi dolazak do onog trenutka u kojem će nas do kraja života pratiti isključivo sreća i blagostanje.
Zašto onda uistinu raditi na sebi, pitate se!? Zato što jedino istinski rad na sebi omogućava da napravimo pravi zaokret u svom životu i učinimo od njega već sad raj na zemlji. Međutim, za to su potrebne godine, ako ne i desetljeća truda i odricanja, a slobodno možemo reći i to da je rad na sebi proces koji traje čitav život.
Gurdijev je obilježio početak nove duhovne ere
Sve ovo je dobro znao Georgij Ivanovič Gurdijev, armensko-grčki mistik i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada. Mnogo se može reći o ovom za neke jedinom pravom istinskom duhovnom učitelju, koji zbog svog golemog znanja na području duhovnosti s pravom može stati bok uz bok imenima poput Isusa Krista i Bude.
No, kako nam je Gurdijev dao odgovore na apsolutno sva pitanja koja smo se ikad pitali, od toga zašto postojimo, koja je naša svrha i kako proricati budućnost, preko toga zašto uopće postoje Zemlja, Mjesec i Sunce i postoji li bog, do toga zašto se svađamo, ratujemo i gubimo u ljubavi, fokusirat ćemo se samo na ono najbitnije i svima najrelevantnije, dok ćemo temeljito istraživanje Gurdijevog rada i djela ostaviti za najupornije.
Ovi potonji bi svakako trebali pročitati knjigu ‘U potrazi za čudesnim’ Pyotra Demianovicha Ouspenskog, ruskog ezoteričara i filozofa u kojoj je Gurdijevo učenje možda najbolje sažeto i sistematizirano, a koja će poslužiti kao odličan vodič za sve one koji uistinu žele raditi na sebi.
Pročitajte više: ‘Čovjek koji želi da mu se nešto dobro dogodi mora u to vjerovati čak iako niti jedan detalj te stvari nije na vidiku’, tvrdi Florence Scovel Shinn
Ljudi ne percipiraju realnost kakva ona jest
U prvom poglavlju knjige Ouspensky pita Gurdijeva kako upiti silno znanje koje mu Gurdijev kao učitelj može prenijeti, no Gurdijev inzistira na tome da na početku definiraju par pojmova te iznosi nekoliko tvrdnji koje se provlače kroz čitavo njegovo učenje.
Kao prvo, Gurdijev ističe da ljudi ne percipiraju realnost kakva ona jest, odnosno da nisu svjesni sebe nego da čitav život žive u stanju hipnotičkog sna tijekom kojeg samo misle da su budni te tijekom kojeg samo misle da nešto čine. U stvarnosti ne samo da ne čine ništa kako bi se uistinu promijenili, već i nemaju apsolutno nikakvu kontrolu nam sobom i vlastitim životom te posljedično ne koriste svoje prave potencijale, odnosno ne žive sebe.
Ličnost i suština nisu isto
U skladu s rečenim, da bi čovjek uopće započeo živjeti svjesno, mijenjati sebe, uistinu raditi na sebi i upiti neko znanje, trebao bi se priznati, tvrdi Gurdijev, da postoji razlika između naše suštine i naše ličnosti. Konkretno, kada kažemo ‘Ja’ ili kada kažemo primjerice ‘Marko’ ili ‘Marija’, mi mislimo na našu ličnost, a ne na našu suštinu.
Jer naime, naša suština je nešto što se razvija do druge godine života i onda nestaje jer na nju previše utječu vanjski faktori poput odgoja, školovanja i općenito mišljenja i ponašanja ljudi kojima smo okruženi. Kada suština nestane, iako bi bilo idealno da se suština i ličnost razvijaju paralelno, počinje se razvijati ličnost, a ličnost si voli pripisivati rečenice poput: ‘Ja sam moralan/a’, ‘Ja sam dobar/a’, ‘Ja sam loša/a’, ‘Ja volim’, ‘Ja ne volim’, ‘Ja sam poseban/a’, ‘Ja sam iskren/a’ i tako dalje i tako dalje.
U biti je ličnost sazdana na mišljenjima i ponašanjima naše obitelji, prijatelja i institucija, što će reći da zapravo nema puno veze s onim što mi uistinu jesmo, s onim što uistinu jest naša suština, a Gurdijev ide toliko daleko da otvoreno kaže kako je naša ličnost laž i kako je čitav naš život laž.
Čovjek je samo mašina
Gurdijev tvrdi da je čovjek samo mašina, mašina koja radi za druge, za koju drugi misle i kojoj drugi određuju život. U isto vrijeme, taj čovjek-mašina se samo pasivno i nesvjesno prepušta životu, ne želi preuzeti odgovornost za svoja djela, pogotovo ona loša, njemu se stvari samo dešavaju, dok se on pritom čudi kako uz sav napor ne može kontrolirati svoj život.
Kada bi si čovjek priznao da je njegova ličnost laž i da je sve što je do sada mislio o sebi i drugima laž, on bi mogao početi kontrolirati svoj život i živjeti sretno. U skladu s rečenim, Gurdijev nam daje jednostavan recept za mir i sreću, a koji kada bismo ga parafrazirali kaže: ‘Kada bismo si priznali da lažemo i sebe i druge i kada bismo uvidjeli razliku između naše ličnosti i suštine i kada bi svi drugi priznali da lažu i sebe i druge i kada bi uvidjeli razliku između svoje ličnosti i suštine, tada više ne bi bilo ni ratova, ni razvoda, ni konflikata bilo koje vrste.
No, Gurdijev je realan pa shvaća da se to nikada ne će dogoditi, niti smatra da bi to idealno društvo bez boli i patnji uopće bilo moguće. Dapače, Gurdijev smatra da su bol i patnja pa čak i zlo jednako korisni kao i dobro jer ionako nitko nikad ne čini ništa iz čistog zla već tvrdi da sve što čini, čini za neku svoju ideju dobra. K tome su bol i patnja čak poželjne, tvrdi Gurdijev, jer kako je rekao: ‘Kasnije ćete uvidjeti da su sve te prepreke na putu zapravo pomoć u vašem naumu da postanete bolji ljudi’.
Moguće je prestati biti mašina
Dakle, kada Ouspensky pita Gurdijeva kako upiti njegovo znanje, Gurdijev želi da Ouspensky shvati da je kao i bilo koji drugi čovjek na planeti, Ouspensky zapravo ‘čovjek-mašina’ te da je ovo shvaćanje polazišna točka svakog pravog rada na sebi i primitka bilo kakvog znanja.
Gurdijev stoga kaže: ‘Moguće je prestati biti mašina, ali za to je potrebno prije svega poznavati mašinu. Mašina, stvarna mašina, ne poznaje sebe i ne može poznavati sebe. Onog trenutka kad mašina spozna sebe, prestaje biti mašina, barem prestaje biti mašina tipa kakvog je bila ranije, i počinje da biva ODGOVORNA za svoje postupke’.
‘To znači, po vašem mišljenju, da čovjek nije odgovoran za svoje postupke?’, pitao je Ouspensky Gurdijeva nakon ovog objašnjenja. ‘ČOVJEK je odgovoran. MAŠINA nije odgovorna’, odgovorio je Gurdijev naglasivši riječ ČOVJEK.
Postoji sedam vrsta ljudi smatra Gurdijev
Naime, Gurdijev je smatrao da postoji više vrsta čovjeka. U principu, prvi čovjek bi bio onaj koji posjeduju samo fizičko tijelo i vode ga nagoni poput hrane i prokreacije. Drugi čovjek bi bio onaj koji posjeduje astralno, odnosno emocionalno tijelo i vođen je nešto ‘višim’ silama od onih koje prevladavaju u čovjeku broj 1. Ipak, taj drugi čovjek možda ima uvid u neka ‘viša znanja’, ali i dalje je strašno vođen emocijama.
Treći čovjek je čovjek koji može nadići svoje primitivne nagone te koji može kontrolirati svoje emocije, no ne i svoj um koji neprestano odašilje često krive i lažne misli te odveć analizira.
Četvrti čovjek bi bio prijelazna vrsta između ove prve tri vrste čovjeka, za koje Gurdijev smatra da su zapravo ‘primitivne’, i čovjeka broj 5, 6 i 7 koji predstavljaju, mogli bismo reći, uzvišene ili gotovo božanske vrste čovjeka. Četvrti čovjek bi bio čovjek koji uistinu radi na sebi i na dobrom je putu da postane čovjek broj 5, dakle čovjek koji je odgovaran za svoja djela, koji razumije uzroke i posljedice svojih djela, koji više nije mašina i koji uistinu nešto ČINI.
O Gurdijevu
George Ivanovich Gurdjiev bio je filozof, duhovni učitelj i skladatelj. Rođen je 1866. u Armeniji, a preminuo je 1949. U Francuskoj. Otac mu je bio Grk, a majka Armenka, stoga su grčki, armenski i ruski bili prvi od dvadesetak jezika koje je Gurdijev govorio. K tome mu je otac bio sufi, odnosno derviš, što znači da je prakticirao mistična učenja islama pa je George vrlo rano iniciran u ne samo u ovu duhovnu praksu, već i mnoge druge.
U njihovoj su se obitelji k tome izučavale razne religije pa je George bio detaljno upoznat i s katoličanstvom, pravoslavljem i židovstvom. Na temelju ovog bogatog iskustva osmislio je svoju praksu, takozvani ‘Rad’, pritom u samom imenu dajući do znanja da rad na sebi uistinu jest težak rad. Njegovo učenje poznato je i pod imenom ‘Četvrti put’. Iako se školovao za liječnika i svećenika, Gurdijev je želio iskustveno, a ne teorijski, spoznati smisao života. Smatrao je da se pravo znanje izgubilo iz suvremenih religija, ali je vjerovao da sve religije i sva duhovna učenja u svojim počecima govore o jednoj Istini. Stoga je kao vrlo mlad čovjek počeo putovati i tragati za mjestima i ljudima od kojih će učiti.
Na svoja tragalačka putovanja u početku je išao sam, ali s vremenom je susreo ljude koji su imali sličan cilj i s njima je stvorio grupu Tragači za Istinom. Zajedno su godinama putovali bespućima Afrike i Azije tragajući za samostanima i manastirima u kojima se skrivaju mistične tajne o ljudskoj duši. Na svojim putovanjima je k tome naučio tajne hipnoze i sugestije kojima je liječio ljude od ovisnosti i teških psihičkih i tjelesnih bolesti.
Slijedi nastavak teksta…
Dodaj Komentar