Osobni razvoj

Ma kakav klišej!

Piše Matej Perkov, rođeni Koprivničanac zagrebačkog srca, planinar, putnik i putopisac koji iza sebe ima kilometre i kilometre prehodanih staza i puteva diljem svijeta. Svoju ljubav prema prirodi i radost života u njoj dijeli kroz pisanje knjiga i inspirativnih tekstova, snimanje i stvaranje filmova i fotografija.

Stigla nam je nova godina, a staru smo po običaju ispratili s namjerom da upamtimo sve ono lijepo, a potisnemo sve ono ružno. Pred nama je još jedna neizvjesna godina koja pred nas stavlja mnogo pitanje bez odgovora. Kad će kraj toj koroni, stižu li novi sojevi, hoćemo li morati i na četvrto cijepljenje, kada ćemo opet moći normalni živjeti? Odgovore vam ne mogu dati, ali znam jednu stvar koju sam obećao sebi – potrudit ću se da mi ovo bude odlična godina bez obzira na sve!

Jer koliko god volimo kriviti okolinu (nije ona ni sasvim nevažna), mijenjamo svijet mijenjajući sebe. Tako otrcano, ma kakav klišej!

Ali da, tog 1.1. radosno sam ustao, pogledao kroz prozor i rekao zbunjenom hrastu pored planinske kućice u kojoj smo spavali „Hej, ovo će biti moja godina!“.

Odlučio sam više raditi na sebi i posvetiti se sebi, a smanjiti odlazak u kafiće i druženje s ljudima koji mi crpe energiju, ma koliko god da su mi dragi dugogodišnji prijatelji.

Odlučio sam biti bolji i obzirniji prema drugima. Ne mogu spasiti svijet jer nisam princ na bijelom konju, ali mogu napraviti mnogo ako se nekom nasmiješim, ako nekog saslušam, kimnem mu glavom u znak podrške. Mogu uljepšati nekom dan ako mu napravim lijepu rođendansku čestitku, kakve su danas rijetkost u poplavi kojekakvih „SR“ i „Sretan!“ na društvenim mrežama jer je postalo naporno tipkati više od dvije riječi.

Mogu više voljeti sebe, te se prema sebi ponašati odgovornije: smanjiti alkohol, kavu i nezdravu hranu, pružiti svome tijelu više zdravih namirnica. Svoju ću dušu redovito hraniti knjigama i glazbom koje me usrećuju, motiviraju i inspiriraju.

Odlazit ću baš bilo kamo i svugdje će mi biti lijepo jer ću svugdje pronaći neki detalj koji me oduševljava. Penjat ću se na svaku planinu doživljavajući je kao najljepšu na svijetu, umjesto da frustrirano mislim o tome kako bih radije bio negdje drugdje. Uživat ću maksimalno u svakom putovanju, zar smo zaboravili da pojam putovanja i avanture ne mora nužno uključivati prelazak granice?Toliko je toga zanimljivog i lijepog u našoj zemlji, toliko nas veličanstvenih avantura čeka – samo treba napraviti prvi korak!

I kada nemam novaca i mogućnosti da nekamo odem, neće mi biti teško ostati u gradu. Gužve u javnom prijevozu pobijedit ću plešući na muziku koju slušam, nervozne automobile na zebri smirit ću osmijehom. Toliko je divnih ulica, parkova, zelenih površina! Koliko samo ima kvartova u kojima nisam nikada bio?

Bit ću zahvalan na svakom lijepom danu, a one kišovite provodit ću radeći unutar 4 zida korisne i lijepe stvari. Kiša mora padati, a isto tako mora se nakon nje pojaviti sunce. Pandemija korone nam je neke stvari uzela, ali pogledajmo oko sebe što nam je sve ostalo!

Kad ti život da limune, onda napravi limunadu! Zvuči poznato? Također otrcano, klišejizirano? Jest, ali je riječ o vrlo važnoj vještini kojoj nisu svi vični. Na kraju ove 2022. godine bit će mnogo onih koji će govoriti kako je godina bila grozna, kako se ne može normalno živjeti, putovati, kako „ništa nema i ništa se ne događa“.

Pa hajde, dajmo sve od sebe da budemo oni ljudi koji će na kraju biti nasmiješeni i sretni, te se osvrnuti i reći „Godina je bila fenomenalna!“.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar