Gordana Draganić

Gordana Draganić: Radiestezija i odnosi među ljudima

Umjesto donošenja krivih zaključaka, u odnosima je važno naučiti postavljati prava pitanja te prihvaćati odgovore. No ponekad na naša i tuđa ponašanja utječu i štetna zračenja,

govori nam stručnjakinja za radiesteziju Gordana Draganić

Sjedite u kafiću, a dvije osobe gledaju u vašem smjeru i smiju se. Što ćete pomisliti? Posramiti se jer se možda smiju vama ili ostati smireni i nećete uopće reagirati? Odgovor na ovo pitanje velikim dijelom ovisi o našem samopoštovanju.

Odnosi među ljudima su toliko kompleksni i o njima su već ispričane mnoge priče o tome kako je dobro držati do sebe, vjerovati u sebe, tražiti zasluženo poštovanje, biti dobar supružnik, prijatelj, pretpostavljeni, djelatnik… Pljušte razni savjeti sa svih strana i mi se tražimo u njima, noseći u sebi sve ono što smo tijekom života stekli. Neki s više uspjeha, neki s manje.

Meni osobno oči su se počele otvarati kad sam od prijateljice dobila knjigu koju je napisao Dale Carnegie (pisac primijenjene psihologije) s posvetom “Pokušaj s još malo samoodgoja”.

Između ostalog D. Carnegie nas uči da nema čovjeka koji će osuditi samoga sebe, ma koliko zgriješio, već će za svoja djela okrivljavati svakog osim sebe. Mudro savjetuje o tome da treba imati na umu kako je kritika nalik na goluba pismonošu i da će se osoba koju kritizirate i osuđujete vjerojatno željeti opravdati, te će vas zauzvrat osuđivati ili postupati na načine za koje ni sama neće nalaziti opravdanja. Uči nas dakle Carnegie da od oštre kritike nema nikakve koristi. Ako želimo promijeniti nekog u našim odnosima, sjajno, ali zašto ne bismo počeli od samog sebe. To je iz sasvim sebičnih razloga mnogo korisnije nego pokušavati ispraviti druge, a ujedno je i mnogo bezopasnije. Dakle, svaka akcija potiče reakciju na tu akciju, zaključujem. Svatko zna osuđivati, zamjerati i kritizirati, međutim treba imati karaktera i samokontrole kako bismo mogli razumjeti i praštati. Pokušajmo biti suzdržani u zamjerkama i darežljivi iskrenom hvalom.

Kaže naš narod “kako siješ, tako ćeš i žeti”. Ukratko, sačuvajmo samopoštovanje i ponos ljudi s kojima dolazimo u dodir. To je iznimno važno, a koliko malo ljudi od nas uopće razmišlja o časti i ponosu svojih bližnjih. Jedna meni poznata osoba je rekla, kad sam joj pričala o svojim novim saznanjima, “ne želim podilaziti drugima, neka se oni meni prilagođavaju”. U redu, to je njezino mišljenje, svatko ima pravo odlučiti u kojem će smjeru ići.

Želje za usvajanjem novih vrlina bile su tu, ali nije išlo sve glatko i nije to u životu tako jednostavno, i tu je u moj život ušao Daniel Goleman (profesor sociologije) koji u svojim knjigama ući kako razumjeti samoga sebe i svoje ponašanje. Kako postići samokontrolu u raznim situacijama i kako razumjeti druge osobe potpuno drugačije od nas. Uči nas, između ostalog, koliko je važno razumjeti svoje i tuđe emocije, te u komunikaciji razjašnjavati eventualne nesuglasice.

Umjesto donošenja krivih zaključaka, u odnosima je važno naučiti postavljati pitanja i davati odgovore. Naglašava da u svijetu nema važnije inteligencije od interpersonalne. Ako je nemate, kaže, loše ćete odabrati bračnog partnera, posao… Ona je sposobnost razumijevanja drugih; što ih motivira, kako funkcioniraju, kako s njima surađivati. Uspješni prodavači, političari, učitelji, liječnici i vjerske vođe vjerojatno će biti osobe s visokom razinom interpersonalne inteligencije.

Intrapersonalna inteligencija je korelativna sposobnost stvaranja točnog vjernog modela vlastite ličnosti i sposobnost razlučivanja i prilagođenog reagiranja na raspoloženja, temperament, motivaciju i želje drugih.

Tu je i glavna značajka i ključ samospoznavanja – pristup vlastitim osjećajima i sposobnost razlučivanja te primjene za usmjeravanje ponašanja.

A uči li nas tko interpersonalnoj inteligenciji?

Koliko sam puta čula ljude oko sebe koji su čak i ljuti na tu svoju empatiju, međutim emocionalna inteligencija nije samo empatija i prilagodba ljudima oko nas, već je i zdrava samosvijest. Ona sa sobom nosi točnu samoprocjenu (koju treba razlikovati od oholosti), gdje uz samosavladavanje (nadzor nad osobnim stavovima, nagonima i potencijalima) može kvalitetno kormilariti svojim odnosima u životu. I tako sam čitajući i razmišljajući o svemu ovome naučila velikim dijelom kontrolirati i razumjeti svoje osjećaje, postati svjesna sebe, te u skladu s time reagirati ili ne.




Hijerarhija potreba

Američki psiholog Abraham Maslow svrstava čovjekove potrebe u pet grupa. Pri njihovom zadovoljavanju postoji određeni redoslijed. Čovjekovo ponašanje pokreće potreba koja nije zadovoljena, a kad je zadovoljena, nova potreba višeg reda preuzima ulogu dominantnog pokretača čovjekova ponašanja – piramida potreba prema Maslowu.

U temelju piramide nalaze se fiziološke potrebe, zatim potreba za sigurnošću, nakon toga potreba za pripadanjem i ljubavlju, zatim potreba za samopoštovanjem i na vrhu piramide nalaze se potrebe za samoaktualizacijom (ovo su najviše potrebe koje čovjek može zadovoljiti maksimalnim ostvarenjem svojih mogućnosti u različitim oblastima društvenog, profesionalnog i obiteljskog života). Dok potrebe u svih ljudi izazivaju slične osjećaje, isti osjećaji izazivaju različite želje, ne samo u različitih ljudi već i kod istih subjekata, ovisno o vremenu i situaciji u kojoj se ponavljaju.

Ono što je meni jako zanimljivo i nameće se kao presjek savjeta koje nam daju Dale Carnegie i Daniel Goleman je potreba za samopoštovanjem, kao da u tom dijelu jednostavno najčešće radimo grešku prema samima sebi, svojim bližnjima te ljudima koji nas okružuju.

I kako onda ostvariti samoaktualizaciju, kad nam se naše samopoštovanje konstantno urušava?

Stoga ne čudi podatak da samo jedan posto ljudi na svijetu ostvari samoaktualizaciju. U svojoj radiestezijskoj praksi primijetila sam da spavanje i rad u zoni zračenja utječe na pad energije u našem tijelu, umora i dovodi do promjena u ponašanju kao što su depresija ili agresija što itekako utječe na međuljudske odnose i unatoč svemu o čemu sam danas pisala počinjemo ih nesvjesno, jako, narušavati. Svako zračenje različito utječe na osobe koje su mu izložene, postaju razdražljivi i tako mogu pogoršati svoje međuljudske odnose (ponekad su to učestale svađe, rasprave i prigovaranja, naizgled bez nekog vidljivog razloga). Nakon micanja iz zone zračenja ili postavljanja zaštite, dobivam potvrde o kvalitetnijim međuljudskim odnosima i mirnijem suživotu, što opet ima itekako veliki utjecaj na naše samopouzdanje i samoaktualizaciju. Naravno da naše ponašanje ovisi o nama samima, međutim brojni primjeri u mojoj praksi potvrđuju da štetna zračenja imaju itekako veliki i nimalo zanemarujući utjecaj.