Drago Plečko

Drago Plečko: Svaka je naša misao molitva i mantra

cocoparisienne 

Sloboda je prestanak straha od beskonačnog. Istinska i bezuvjetna Ljubav može postojati samo tamo gdje nema straha. Mi smo ocean u jednoj kapi, ističe Drago Plečko

Neki vam prigovaraju da kao alternativac previše zagovarate znanost. Mnogi tvrde da je i znanost religija. Što kažete na to?

Nitko više od mene nije polemizirao sa znanstvenicima. Cijela je povijest znanosti krcata zabludama, promašajima a često je ona više u službi profita nego ljudi. No, fleksibilna je i korigira pogreške i tako polako napredujemo. Tradicionalne medicine i učenja imaju elemente meditacije i duhovnosti i inzistiraju na holističkom pristupu što im je prednost. Nedostatak im je da se ne mijenjaju tisućama godina. Danas su ajurveda, tibetanska medicina, kineska medicina i afričke verzije alternative statične, drže se drevnih učenja i ne razvijaju se. Koriste iste biljke, postupke, poglede, koji znaju biti efikasni, ali ljudi se mijenjaju genetički kako se civilizacija širi i zahtijevaju rješavanje zdravstvenih problema koji nisu ni opisani u starim spisima. Zato uvijek inzistiram na suradnji tih dvaju pristupa.

Odbacujete li sasvim mogućnost da je neka od teorija zavjera zapravo točna, da govori istinu?

Ne. U načelu je svašta moguće. Vjerujem u nemilosrdnost i pohlepu korporativnog kapitalizma koji ne mari za malog čovjeka. Svjedoci smo prevara i manipulacija na svakom koraku. Radi se samo o tome koliko je nešto vjerojatno. Teorije koje se bave mogućim prikrivanjima istina iz prošlosti kao što su pravi počinioci ubojstava nekih povijesnih ličnosti ili oko toga koliko industrijski plinovi djeluju na ozonski omotač su možda istinite. Ili da su se na tržištu ponekad našli kakvi nedovoljno ispitani lijekovi. No, da jedan čovjek kontrolira sve svjetske državnike i narode, da netko može na silu provesti čipiranje svih ljudi ili da je Zemlja ravna, vjerojatnost je praktično nula. Sve je to skretanje pažnje s pravog problema a to je stalno zagađivanje i zagrijavanje planete. Neki je dan iznad Arktika, u Verhojansku, zabilježena temperatura od čak + 38 Celzija. S tim zagrijavanjem dolaze novi sojevi virusa ili mutanti postojećih i to je najveća prijetnja…

Govorite da je sloboda jedini cilj duhovnosti, da su samo potpuno slobodnom čovjeku ispunjene sve želje?

Počeo bih s tim da vi niste kap u oceanu već ocean u jednoj kapi. Govorim o osobnim uvidima i nije mi namjera bilo koga uvjeravati protiv ili za bilo koju religiju ili učenje, jer svatko od nas ima pravo na svoje viđenje. Najfinije stanje svijesti je jednako najfinijem stanju materije. Kako su pojave iz kvantnog svijeta paradoksalne i nezamislive našem racionalnom umu, isto važi za stvarnosti u našoj svijesti na tim najfinijim razinama. Ono što iskusimo kao smisao kad nam je ego samo jedna misao, u ovoj stvarnosti ne možemo pojmiti. Kao što se čestice koje žive unatrag, zavijeni Prostor i prolaz jednog elektrona istovremeno kroz dvije različite pukotine podrazumijevaju na kvantnoj razini, u ovom našem svijetu su nepojmljivi apsurd.

Po vama je vanjski svemir beskonačan kao i slojevi mikrosvijeta. Ispada li da je i svijest u toj kategoriji – beskonačnosti?

Zato Istinu i ne možemo naći u konačnosti znanstvenih, religijskih i filozofskih koncepata, vrijednosti i uvjerenja. Sva ljudska iskustva i misli su vezani uz konačnost. Prizovite u sjećanje neke davne događaje. Učinit će vam se nestvarnima, kao da se nikada nisu dogodili. Osjetite te događaje i učinit će vam se da se događaju sada. Oboje je istina! Čak i za najveće domete duhovnosti, kao što je spoznaja da između nas i pojavnog svijeta nema razlike, da je Bog u svemu i gospodar svega, trebamo onog koji to prepoznaje – ego. Naivne i ukorijenjene fraze o ‘razaranju ega’, ‘uništenju ega’, su odraz neznanja. Kod iskustava kliničke smrti (N.D.E.) nalazimo detaljne opise neobičnih iskustava onih koji su ih doživjeli. Istovremeno njihov je EEG bio ‘ravan’, ukazivao je na smrt. Ipak, da nije postojao ego, ne bi bilo promatrača koji bi opisao iskustva koja su imali. Dakle, ego prestaje postojati samo s definitivnom i ireverzibilnom fizičkom smrću. Pravi je cilj svesti ego na jednu misao. Promatrača lišenog svake ideje o prirodi stvarnosti.

Kako je to moguće?

Toliko jednostavno da to nikako ne možemo prihvatiti. Jer nam je potrebna drama koja nas je ukotvila u ovom svijetu prolaznosti. Moguće je, našom predajom, dopuštanjem da se svi podražaji koji dolaze preko naših osjetila i osjeta spontano kreću prema stanju veće ispunjenosti i smisla. Kuda ih vodi duhovna evolucija ako više ne nailaze na prepreku, otpor koji stvara analitički um. Najdublja je razina kad ego kao jedna misao prepoznaje sebe u svijesti lišenoj svake drame. U prirodi je svake misli vraćanje na njen izvor. Svaka je misao mantra. Svaka je misao molitva. Samo opetovanim iskustvom najniže pobuđenosti živčanog sustava, potpune predanosti ega kao jedne misli, naš mozak zapamti takvo stanje i u njega se možemo vraćati samom namjerom. To je ono o čemu govori Patanjali kada navodi da se stanje samadhija (konačnog uvida) postiže i ‘sjećanjem’. Drastične budističke vježbe kako bismo spoznali vlastitu prolaznost (nava sīvathikā- manasikāra) su nepotrebne. Kao i mistificirana tantrička praksa sjedenja na svježem lešu i kontempliranja vlastite neizbježne budućnosti (śāva sādhanā). Radi se o setu meditativnih vježbi i ciljane relaksacije, autosugestivnim formulama i zvukovima izvedenima iz Veda te režimu disanja za vraćanje ravnoteže a to u konačnici vodi do stanja koje je u jogi poznato kao ‘samjama’. Svatko to može bez složenih filozofskih koncepata. Treba prošetati grobljem i vidjeti godišta umrlih na grobovima. Puno ljudi leži tamo koji su umrli tako davno da više nije živ nitko tko ih je poznavao. Danas nitko ne zna kako su izgledali, kakvi su bili, kakve su brige, strahove i želje imali. Kakvu su gomilu misli odmislili dok su bili ovdje. Postojali su jer je njihovo postojanje potvrđivala percepcija drugih. To je prolaznost.

Mislim da ste upotrijebili primjer drveta u šumi?

Duboko u šumi strune drvo i sruši se. Je li se čuo zvuk pucanja drva ako tamo nikoga nije bilo? Vrtlar točno zna, kada drži sjeme drveta u ruci kako će to drvo izgledati kad naraste. Do detalja. Kao što je Inteligencija koja je stvorila svijet koji spoznajemo samo posijala sjeme iz kojeg je morala znati kakav će plod u konačnici dati i mi unutar nesvjesnog dijela našeg bića znamo svoju sudbinu. U Vremenu koje nas jedino dijeli od toga da početak postane jednak kraju. Vi niste jedna kap u oceanu već ocean u jednoj kapi, kaže Maulana Rumi. Sloboda je prestanak straha od beskonačnog. Istinska i bezuvjetna Ljubav može postojati samo tamo gdje nema straha. Kako kaže sv. Augustin: Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.

Da se na tren vratimo na stres, koji je po mnogima jedan od okidača razvoja malignih bolesti. Vidite li povezanost?

Znanost je nedvojbeno potvrdila vezu stresa i pojave karcinoma i drugih oboljenja. No, smanjivanjem stresa i njegova eliminacija nizom metoda može ponekad izliječiti i najteže bolesti. Čovjek je projekcija Svemira, kako kažu stari narodi. Makrokozmos se ogleda u mikrokozmosu. Glavni zakon Svemira jest – entropija. Od stanja većeg reda stalno se kreće prema stanju povećanog nereda. Ako to primijenimo na čovjeka, govorimo o procesu starenja. Kako vrijeme odmiče, ljudski organizam zapada u sve veći nered, degeneriraju se procesi koji ga održavaju zdravim i on neumitno kliže prema bolesti, nemoći i, konačno, smrti.

Mogu li psihički procesi utjecati na ubrzavanje ili usporavanje entropije u ljudskom tijelu pogotovo kod raznih bolesti poput karcinoma, ali i težih mentalnih oboljenja?

Znanost je pronašla dokaz da se nešto takvo definitivno odvija u tijelu, pod utjecajem psihičkog stresa ili njegova izostanka. Nedavno je grupa istraživača otkrila da proces signalizacije u stanicama, poznat pod kraticom JNK, a koji se javlja kod emocionalnog i fizičkog stresa, utječe na neke gene da mutiraju u druge oblike koji potiču nastajanje raka u organizmu. Također, nivoi povećanog epinefrina i adrenalina potaknuti stresom uzrokuju širenje i metastaziranje raka jajnika. Istovremeno, visoke razine tih hormona aktiviraju enzim FAK koji sprečava ljudsko tijelo da uništava stanice tog tipa karcinoma. To je nepobitno dokazao A.K. Sood sa suradnicima i objavio u prestižnom Journal of Clinical Investigation. Istovremeno je G. Kulik pokazao da jedan drugi enzim, BAD, koji inače izaziva smrt stanica raka dojke i prostate prestaje djelovati u nazočnosti povećane koncentracije adrenalina. Koji nastaje, pučki rečeno, uzrujavanjem i pobuđenim negativnim osjećajima. G.C. Sprehn opširnom statističkom analizom dokazuje da oženjene osobe koje obole od raka, ako se u tom trenutku rastanu od partnera, preživljavaju osjetno kraće od onih koje su već bila rastavljene, udovci ili se nikada nisu ženili. Uloga emocionalnog stresa je u ovakvim okolnostima više nego jasna.

Jesu li psihosomatski uzroci najtežih fizičkih i mentalnih bolesti kako ih tumači holistička medicina činjenica?

Kroz povijest su to dokazali i dr. Johannes Schultz ciljanim autosugestijama u sklopu autogenog treninga a još bolje Edmund Jacobson koji je razvio metodu progresivne relaksacije da bi pomogao povratnicima s fronte u Korejskom ratu koji su unatoč mladim godinama pokazivali znatna oštećenja kardiovaskularnog sustava. Rezultati su bili evidentni, pacijenti su se kroz proces postupnog otklanjanja kumuliranog stresa posve oporavljali. Neka sličnost postoji i s istočnjačkom, tzv. nidra jogom samo što se autosugestija kod ove tehnike ne naziva tako već sankalpa.

Što znači sankalpa i koji je primjer uspješnog djelovanja?

Spektakularni uspjeh je ostvario australski psihijatar Ainslie Meares kada je pacijenta oboljelog od terminalnog sarkoma višesatnim dnevnim seansama psihoterapije – potpuno ozdravio. Taj je primjer našao svoje mjesto u prestižnoj medicinskoj literaturi. Osim samog Freuda, koji se bavio tzv. ratnim neurozama, golemu ulogu djelovanja na podsvijest su uočili i Taylor i Silverton koji su slične učinke postizali prikrivenim, subliminalnim porukama. Bili su to počeci kada se još nije znalo da je bitan ritam ulaska poruka u čovječju svijest kao ni niz drugih bitnih detalja ako se želi postići maksimalni efekt. Bolje spriječiti nego liječiti je vrlo značajni princip s kojim se slažu i školska i komplementarna medicina. Potencijalno opasnim stresnim situacijama se srećem u praksi i sam i ovdje bih izdvojio primjere koji pokazuju da se kroz složene emocionalne izazove može proći s minimalnim štetama od pratećeg stresa, a moguća su i šokantna fizička poboljšanja. Preventivno djelovanje protiv očekivanih i neočekivanih stresova bi trebalo postati rutinska praksa svakog čovjeka, u obliku relaksacije, meditacije, kontemplacije ili pozitivnih subliminalnih poruka.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar