Kultura i filozofija

Poruka za Dan planeta Zemlje: “ZBOG ZEMLJE, A I ZBOG SEBE!”

Odgajan sam od malih nogu, kao i većina vas – „Ne bacaj po ulici papiriće i ambalažu slatkiša! Razdvajaj otpad, jer nije sve smeće i mnogo toga može se reciklirati.“,

piše planinarski avanturist Matej Perkov.

Recikliranjem papira čuvamo šume, recikliranjem plastike smanjujemo otpad koji se teško ili nikako razgrađuje, od plastičnih čepova rade se dijelovi za invalidska kolica. Da, sve to znamo, ali sve to nekako zaboravljamo jer je lakše biti nemaran.

Nije savjestan onaj koji smeće baca naokolo i oglušuje se na ekološke apele, ali koliko puta smo mi koji se smatramo savjesnima ignorirali ove prve, šutke i pokunjeno, jer ne želimo se svađati ni pametovati? Ili, zašto bi skupili smeće koje nismo mi bacali? „Pa nisam ja plaćen da čistim za drugima!“ nerijetko kažu ljudi rezolutno, otklanjajući bilo kakvu pomisao da postane ekološki aktivist barem u pogledu minimuma, priključiti se jednom godišnje nekoj eko akciji, upozoriti nekoga, educirati….

Kao planinar nerijetko sam na planinarskim stazama nailazio na otpatke: nisu to bile kritične gomile smeća, ali dovoljno ružne da upropaste vizuru lijepe prirode. Opušci, mali najloni u koje su omotani bomboni glukoze, poneka limenka ili bočica, pokakane maramice…

Ima tu i ogrizaka jabuka, kora banana, mandarina. „Razgradit će se!“ kažu izletnici, i u pravu su – ali nakon 6 i više mjeseci. Biootpadu također nije mjesto u prirodi, no ako već bacamo ostatke voća, onda neka to ne bude uz same planinarske staze.

Ponekad dok radim kondicijske treninge na Sljemenu, u ruksaku nosim plastičnu vreću i gumenu rukavicu, te u silasku skupljam otpatke

Ponekad ne skupim mnogo, nije ni cilj napuniti vreću do kraja. Skupljam onoliko koliko ima i što ga je manje, to sam sretniji jer je to valjda znak da ljudi postaju savjesniji. U planinama nema smetlara koji će za nama skupljati smeće, no brojni izletnici toga nisu svjesni.

Korona je pojačala trend odlazaka u prirodu, a šumarci su postali smetlišta. Ponekad je smeće uredno složeno u vrećici i zavezano stoji na nekoj grani, valjda čekajući da ga netko pokupi. Taj „netko“ bit će neki savjesni ekološki aktivisti. Planinarska skloništa također postaju natrpana otpadom koje lijeni planinari ostavljaju kako ga ne bi nosili nazad u dolinu, dok sami sebi lažu „možda baš ova prazna plastična ili staklena boca nekome dobro dođe“.

Postoji i jedna zanimljiva grupa gađana, a to su Čisteći medvjedići iz Zagreba koji organiziraju ekološke akcija sakupljanja otpada u suradnji s Čistoćom.

Zašto to rade? Iz mnogih razloga, ali jedan od njih je osobno zadovoljstvo što su napravili nešto lijepo i dobro za okoliš i prostor u kojem živimo. Svjesni smo da ne možemo promijeniti svijet i ispravljati krive Drine, ali….

Mijenjamo svoj svijet, trudimo se i nema novca koji može platiti sreću i osobno zadovoljstvo kada napravimo nešto lijepo za okoliš, a samim tim i za sebe! A ti? Izaberi, usudi se!