U današnjem vremenu i u ovoj trenutnoj krizi koja nas je pogodila ponekad nam se može činiti kako smo svoju slobodu i pravo izbora predali nekome drugome, bilo to instituciji, religijskoj organizaciji ili nečem sličnom. No u svijetu, ali i kod nas, postoji zajednica ljudi koji su odlučili svoju slobodu uzeti natrag u svoje ruke, te prema anarhističkim principima odreći se servisa države. Odricanje od države ne znači i da svatko ima pravo raditi što hoće jer zajednica ipak dijeli određeni etički kodeks i filozofiju, utemeljene na poštovanju, ljubavi i miru.
Zajednica živih ljudi neformalna je zajednica, nigdje nije registrirana i njeni članovi se prema postojećem sistemu deklariraju kao “živi ljudi privatnog individualnog karaktera (nitko nije osoba, nikad nije bila niti to može postati, svi smo oduvijek živi ljudi).”
Da bi nam približio temeljna načela zajednice i zašto postoji potreba za ovakvom vrstom udruživanja razgovarali smo s Vedranom Miočićem-Stošićem, Zadraninom koji je u medijima postao poznat nakon što je dobio parnicu protiv policajca koji ga je htio kazniti jer je vozio s tablicama koje je sam postavio u skladu s Objavom o nepostojanju osobe – dokumentom kojim je raskinuo sve “fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta – države.“ Na temelju toga da je država zapravo tvrtka pod nazivom Republika Hrvatska d.o.o., registrirana pod D-UN- S brojem 500640570, brojem koji može biti dodijeljen jedino tvrtkama, Vedran je raskinuo dosadašnji “ugovor“ te Objavom uspostavio novi poslovni odnos, ovaj put između njega kao živog čovjeka i države kao tvrtke.
Od kuda je došla vaša potreba da se proglasite živim čovjekom?
U meni je još od tinejdžerskih dana bujala snažna težnja za slobodom, ne samo u spoznajnom smislu već i vrlo konkretno, u smislu življenja na krilima iste. Taj put započet je mojim otkrivanjem punk ideologije gdje sam kroz sviranje u punk bendu i djelovanje na alternativnoj glazbenoj sceni težio slobodi izražavanja i umjetničkog stvaralaštva tj. slobodi kreacije općenito. To su bili temelji na kojima sam gradio svoj stav i pristup prema životu, prvenstveno kroz kritičko i konstruktivno promišljanje o okolnostima u kojima kao društvo živimo s ciljem ostvarenja boljitka na dobrobit svih ljudi, za razliku od predrasudama obojane površne slike kaosa i destrukcije koja se punk pokretu uobičajeno lijepi kao etiketa.
Vođen tim unutarnjim porivom za spoznajom istine; jer upravo ta spoznaja čovjeku omogućuje slobodu djelovanja, prije nešto više od 5 godina intenzivno sam počeo izučavati prirodu pravnog sistema koji je u ovom trenutku naše civilizacije izrastao u svojevrsnog Golijata i gotovo u potpunosti oblikuje i upravlja načinom na koji mi kao ljudi i društvo djelujemo i odnosimo se kako jedan prema drugome tako i prema prirodi tj. fizičkom svijetu u kojem živimo. Spoznavši da je djelovanje kroz pravni sistem jedan od vrlo značajnih čimbenika koji čovjeka, a time i čovječanstvo u cjelini ograničava u svom rastu i razvoju, te nas doslovno zaključava u stanje sužene i submisivne robovske svijesti, stanje međusobne podjele, otuđenosti i odvojenosti od naše suštine te ovisnosti o perfidno smišljenim dogmama i uvjerenjima, za mene više nije bilo ni trunke dvojbe u kojem pravcu nastaviti svoje putovanje te sam iskoristio dostupne, zakonski utemeljene alate da ljudima koji ga provode objavim svoju slobodu i suverenost. Naime, pravni sistem je osmišljen kao poslovanje tj. trgovina čiji su osnove ugovorni odnosi čovjeku ponuđeni kroz državne zakone, pravilnike i propise. Bitno je za shvatiti da se te ponude u ovom smislu odnose samo na fizičke osobe tj. pravne entitete stvorene od strane sistema kroz princip registriranja u isti, dakle ne identificirajući se više s ulogom fizičke osobe sva nadležnost pravnog sistema nad živim čovjekom prestaje važiti. Svaki čovjek u svakom trenutku ima mogućnost izbora u čemu će sudjelovati, pa sam eto i ja, shvativši koliko je poguban, donio odluku otpustiti princip trgovine iz svoga života te krenuti putem Istine, Mira i Ljubavi.
Koliko je duhovnost bitna u pokretu? Da li je to temelj na kojem gradite zajedničke vrijednosti?
Duhovna načela su definitivno osnova cijele priče jer je čovjek po svojoj suštini duhovno biće, a cilj ovog “pokreta” je život po svojoj istinskoj prirodi. Svaki čovjek koji teži spoznaji sebe i svijeta u kojem živi te iskreno i duboko zagrebe u svrhu postojanja može doći do ovog zaključka, bez obzira da li odgovore na ta pitanja traži npr. u drevnim znanjima različitih naroda ili direktno unutar sebe, kroz neposredni kontakt sa svojim Izvorom.
Dakle, Duh je primaran, a materija je posljedica njegove manifestacije.
Za mene je nedvojbeno da taj inicijalni impuls, kreacijska sila koja pokreće ovu materijalnu/fizičku stvarnost dolazi iz duhovnog svijeta. Postoji mnoštvo dokaza koji potvrđuju da čitav materijalni svijet, onaj nama vidljivi i nevidljivi, u biti ne postoji tj. iluzorne je prirode. Mi kao duhovna bića uronjeni smo u ovaj virtualni svijet koji u smislu fizike funkcionira kao hologram, matrix sa zadanim programom. S obzirom na to da je matrix neživ potrebna mu je energija da bi mogao postojati. E sad, tamo gdje čovjek usmjeri svoju pažnju, tamo ide energija, a ta energija (kroz nas) dolazi iz duhovnog svijeta. Znači mi svojom pozornošću oblikujemo našu “stvarnost” te unutar ove igrice zvane život generiramo scenarije koje onda doživljavamo, iskusujemo. Materijalni svijet je samo polje informacija kojeg putem naše svijesti tj. uma, intelekta procesuiramo i dajemo mu određeno značenje u skladu s našim uvjerenjima. Kreacija ustvari ide iznutra prema van, ništa izvanjsko nas ne određuje niti može dotaknuti bit našeg bića, osim ako u to sami sebe ne uvjerimo! I u tom grmu leži zec, ako su naša uvjerenja isprogramirana izvana upadamo u zamku iluzije i obmane i tako djelujemo udaljavajući se od svog Izvora.
Bitno je shvatiti da je to stvar unutrašnjih procesa u samom čovjeku, u tom smislu unutar nas samih se nalazi i rješenje, a to je da ne potpadnemo pod utjecaj tog “tumača” u nama hraneći ga svojom životnom energijom putem svoje pažnje ( princip trgovine) već da počnemo percipirati kroz naše najdublje osjećaje i kreirati iz te pozicije (princip Ljubavi).
Današnja mainstream znanost je slijepa prema ovome, iako je to eksperimentalno vrlo dokazivo, te nažalost služi određenim interesima kako bi nas odmakla od ove spoznaje jer ona u sebi nosi moć istinskog oslobođenja čovjeka. Isto tako su i razna religijska učenja, iako u njima postoje zrna istine, od strane ljudi pretvorena u sredstva manipulacije i kontrole, te crkva kao institucija ( čitaj: firma) u svojevrsnog posrednika između čovjeka i njegovog Izvora. Plati i dobit ćeš kartu za Raj; opet trgovina!
Duhovni svijet je svijet apsolutne slobode i božanske Ljubavi kojeg svaki čovjek ima priliku doseći, pitanje je samo da li će to za svog života odabrati. Prosvjetljenje je potencijal svakog čovjeka i isključivo ovisi o njegovom izboru, ne postoji išta drugo između što ga u tome može spriječiti.
Sagledavajući stvar iz ove pozicije vrlo jasno možemo uvidjeti apsurdnost uvjerenja da iluzorni pravni sistem može imati ikakvu nadležnost nad živim čovjekom. Pravni aspekt pokreta Živi čovjek je tek jedna stepenica na putu prema konačnom oslobođenju i ona sama po sebi nije dovoljna ukoliko unutar sebe ne otpustimo princip trgovine prilikom interakcije s baznim programom – matrixom. Stoga u konačnici živi čovjek je onaj koji je odabrao put prema ostvarenju svoje duhovne prirode, onaj koji koristeći alat svoje pažnje teži postati biće Ljubavi kako bi se završetkom svog ovozemaljskog iskustva vratio kući, svome Izvoru.
Koje su po vama ključne vrijednosti koje bi čovječanstvo trebalo usvojiti kako bi ostvarili mir i obilje?
Ljudi bi prvenstveno trebali uspostaviti mir i obilje unutar sebe. Mir dolazi otpuštanjem straha, a strah se javlja tamo gdje postoji vezanost za ono što je u biti iluzorne prirode. Bojimo se da ćemo izgubiti nešto što, kako sam objasnio, ionako ne postoji već je samo slika ili uvjerenje koje smo sami u sebi uzgojili svojom pozornošću. Strah se rađa tamo gdje vlada neznanje, prvenstveno o našoj izvornoj prirodi, a onda i prirodi naše stvarnosti. Jednom kada čovjek dođe do tih spoznaja i kada ih u sebi integrira, strah jednostavno nestaje, što potvrđuje da je i strah sam po sebi iluzija.
Što se tiče obilja, sve ono što nam je istinski potrebno za život ispunjen radošću i srećom je već u nama. Da bi to prepoznali potrebno je prestati biti rob svojih želja koje su isto tako produkt naših uvjerenja. Nesretni smo jer smo sami sebe uvjerili da bez nečega ne možemo, uglavnom se radi o materijalnim stvarima, a kad to i dobijemo ili ostvarimo, sreća je kratkog vijeka jer je objekt naših želja opet iluzorne prirode. I tako u krug…
Dakle, prema onoj “kako unutra tako i van”, jednom kad postignemo mir i obilje u sebi tada će se ono manifestirati i oko nas.
Tada svatko vrlo lako može osjetiti da je svaki čovjek koji hoda Zemljom jednako vrijedan i da je slobodan izbor svakog čovjeka osnovno načelo koje nikada ičim ne smije biti ugroženo. Tada se otvara prostor povjerenju u druge, prihvaćanju različitosti i međusobnom uvažavanju, ideje o tome da postoji bilo kakva ugroza od strane drugog čovjeka nestaju. Na taj način stvara se podloga za razvoj čovječnosti u pravom smislu te riječi i istinsko ujedinjenje. Prepoznaje se da smo svi mi ljudi iz istog Izvora i da je put Ljubavi naša misija.
Po vašem mišljenju je li moguće imati previše slobode?
Sloboda je nešto što se ne može stupnjevati, u smislu čas je imaš više, čas manje. Ona je apsolutna, sve ostalo ne možemo nazvati slobodom.
Sloboda je istovremeno neraskidivo povezana s odgovornošću, jedno bez drugog ne ide.
Tvoja sloboda ne smije na ikakav način ugrožavati ili ograničavati slobodu drugog, u tome leži odgovornost.
Koja je razina odgovornosti koju netko mora preuzeti kako bi stvari funkcionirale?
Ako želimo da stvari zaista funkcioniraju na dobrobit svih onda trebamo preuzeti apsolutnu odgovornost za sve naše misli i djela i biti duboko iskreni sami sa sobom i drugima. Jedino tako možemo izgraditi uzajamno povjerenje, naći zajednički jezik, harmonizirati naše odnose i usmjeriti djelovanje prema ispunjenju naše svrhe.
Izjavili ste da su ljudi načelno dobri, ali na koji način se to odnosi u praksi ako bi svi odbacili postojeći zakonodavni sustav?
Dobrota je čovjekova “tvornička postavka”, ona je u samoj srži našeg bića. Zadatak matrixa je da u čovjeku tokom njegovog života konstantno pobuđuje njegovu zvjersku prirodu jer kad se ona manifestira onda on dobiva najviše energije. Ljudi dakle nisu zvijeri već se samo tako ponašaju onda kada izgube i ne održavaju kontakt sa svojom duhovnom prirodom. U takvom stanju otuđenja čovjeka je vrlo lako uvjeriti da je zvijer, štoviše sustavno ga se potiče na takvo ponašanje kako bi se opravdalo postojanje zakona i razvijalo zakonodavni sustav u sve jači sustav kontrole. Međutim, ljudska savjest je ono što je ugrađeno u svakom čovjeku, kad bi ljudi živjeli po svojoj savjesti ne bi više bilo potrebe za zakonima, prirodno bi otpali.
Savjest nikada ne griješi i najučinkovitiji je krotitelj zvijeri, stoga probudimo je u sebi i sve će doći na svoje mjesto. Čovječnost će isplivati na površinu.
Kako konkretno izuzeće iz države utječe na vaš svakodnevni život? Kako usklađujete vaše obaveze s tim?
Tu se prvenstveno radi o preispitivanju svojih želja i potreba, otpuštanju onoga što smatraš da ti je u životu nepotrebno ili ograničavajuće po tebe. To je proces koji se uglavnom ne događa instantno već ima određeni vremenski tijek i ide korak po korak. Svoj život transformirao sam na način da u ovom trenutku u vrlo malom postotku koristim usluge koje mi država tj. sistem nudi.
Tako npr. odjavio sam svoj automobil i postavio na njega vlastite privatne tablice, zatvorio bankovni račun, kod doktora ne idem, u dućanima kupujem vrlo rijetko i sl.. Uglavnom se hranim svojom uzgojenom hranom ili onim što mi priroda podari, sam se brinem o svom zdravlju i u pravilu ne sudjelujem u aktivnostima koje su naslonjene tj. organizirane kroz pravni sistem. S obzirom da još uvijek živim u gradu određena količina novca mi je ipak potrebna ali ta košarica je svedena na minimum.
Svoja znanja i iskustvo koristim na način da radim ono što znam i kroz taj rad zadovoljim i te potrebe, neposredno se dogovaram s ljudima o razmjeni dobara, sredstava i resursa bez da država uzima svoj dio kolača na što uostalom ni nema pravo. Ukoliko i dođe do ikakve interakcije sa sistemom u takvim situacijama djelujem iz pozicije živog čovjeka tj. koristim pravne alate koji takvu moju poziciju neosporno potvrđuju.
Ne robujem svojim obavezama jer ih takvima niti ne doživljavam, radim ono što osjećam da je potrebno učiniti u datom trenutku i ne zamaram se “planovima sistema”, ono što mi život donese riješit ću u skladu sa svojom spoznajom i razumijevanjem, pošteno i dostojanstveno, onako kako najbolje znam.
Moj fokus je na radu na sebi, osvještavanju i učenju kroz promatranje svih psiholoških procesa koji se unutar mene pojavljuju i na ispoljavanju svoje izvorne prirode. Pokušavam maksimalno živjeti u sadašnjem trenutku, stvarati i održavati konstruktivne odnose s ljudima oko sebe, pomoći onom kome mogu i širiti svoje znanje i iskustvo onima koji me o tome priupitaju. S obzirom da se kao čovječanstvo nalazimo u izuzetno delikatnom i izazovnom vremenu koje će odrediti našu budućnost nastojim o tome informirati ljude onoliko koliko mogu, naravno, sve u dobroj namjeri i ništa na silu, poštujući pravo na slobodan izbor svakog čovjeka.
Koliko zapravo država upravlja nama u svakodnevnom životu, a koliko nam je to zapravo uopće potrebno?
Kroz ovu situaciju s korona virusom se upravo može jasno vidjeti koliki utjecaj ima država na naš svakodnevni život. Službeni narativ koji se ljudima servira i temeljem kojeg se donose ove sulude mjere i smjernice je toliko izopačen i odmaknut od istine da je to sad sve očitije i ljudima koji do sada nisu preispitivali sve te lažne autoritete i teorije ugrađene u sliku svijeta kojeg živimo. Ako sada ljudima nije jasno da su države i njihove vlade tu samo radi provođenja agende i pohlepe “odabranih”, ne znam kad će biti. Ništa se ne događa slučajno već se sve pomno planira godinama unaprijed. Ali to nije nište novo, kroz cijelu povijest nama poznate civilizacije odvijala se igra na isti način samo su, ajmo reći, karte bile skrivenije, a sada se igra “otvorene ruke”. Veliki igrači igraju igru profita i utrke za moći, a narod sve to financira svojim životima i sudbinama. Dakle, ta igra trgovine je odavno ustoličena, samo se izmjenom režima, političkih sistema i zakona mijenjanju pravila poslovanja. Ako dublje uđemo u analizu dolazimo i do činjenice da se globalni financijski sistem već urušio i u ovom trenutku oni koji su ga uspostavili održavaju privid njegovog postojanja samo kako bi kupili sebi vrijeme da ustoliče novi, s ciljem da se “sveti” princip trgovine i dalje nastavi i u tom sistemu će ljudi doslovno biti pretvoreni u bezdušne pijune koji će plesati “kako algoritam kaže”. Pa izađimo iz te igre, prestanimo u njoj sudjelovati, očito je da sve to što u njoj običan čovjek može “osvojiti” su samo prazna obećanja u obliku bijednih mrvica koje nam u suštini nisu na našu dobrobit i razvoj već nas samo čine još više ovisnim i gladnim.
Dragi ljudi, dajmo caru carevo i okrenimo se jedni drugima, imamo znanje iskustvo i sve moguće resurse da stvorimo novi svijet dostojan čovjeka u kojem će svatko imati mogućnost samoostvarenja na dobrobit svih.
Je li po vašem mišljenju neposredna zajednica važnija od države i nacionalne pripadnosti?
Države su po meni definitivno podbacile u svojoj svrsi da pruže ljudima sigurnost i prosperitet, ako im je to uopće i bila prvotna svrha. Vrijeme je da se ta tekovina naše civilizacije pospremi u ladicu i više ne otvara.
Identifikacija s nacijom, vjerom, bojom kože i slično također je umjetno stvoreno uvjerenje kako bi ona dobra stara “zavadi, pa vladaj” mogla cvjetati. Svi smo mi samo Ljudi, a svaka daljnja identifikacija je odmak od istine.
Naravno da postoje određene različitosti, ali i to su u konačnici samo različito podijeljene karte za ovu igru zvanu Život. Kao što sam veće rekao, svi smo mi iz istog Izvora i to je ona istina po kojoj bi se trebali kao čovječanstvo ujediniti. Kako bi to ostvarili rekao bih da je u ovom trenutku ne samo potreba već i odgovornost na svakom čovjeku da prvenstveno prođe kroz individualnu katarzu i otpusti sva nagomilana uvjerenja koja ga koče da se pretvori u biće Ljubavi.
U posljednje vrijeme svjedoci smo mnogih pokreta i inicijativa, a nakon najaktualnijih najavljenih mjera u Hrvatskoj, iz dana u dan ih niče sve više i kojem god se djelovanju priključili dostojanstvo i nenasilje bi po meni trebalo biti glavno “oružje” na putu u bolju budućnost. Ovo je najznačajniji ispit za čovječanstvo do sada, ne dopustimo da nas različiti pristupi razjedine na putu do zajedničkog cilja, a to je svijet kojeg ćemo ispuniti Mirom, Ljubavlju i Istinom.
Ja sam od nedavno preuzeo koordiniranje Zajednicom suverenih ljudi na Zemlji “Živi čovjek”, ovim putem pozivam sve ljude koje zanima pristup “života bez trgovine” i žele krenuti tim putem da se informiraju o načelima ove Zajednice na našoj stranici https://zivicovjek.org/, tamo mogu pratiti naše aktivnosti i dobiti upute kako se priključiti.
Dodaj Komentar