Drago Plečko

Drago Plečko: Čovjeka mogu iscijeliti životinje i biljke

Nije sasvim jasno da li se komunikacija između životinja i ljudi odvija na bazi izmjene feromona ili putem moždanih valova, ali je dokazana činjenica da životinje mogu izliječiti ljude,

govori Drago Plečko

Fasciniran si moćima životinja i govorio si da u Prirodi postoji “arhiva gena“ u kojoj se skrivaju opcije koje nadilaze našu maštu i omogućuju nam budućnost nalik SF filmovima. Na što si točno mislio?

Postoje dramatični primjeri za to da u životinjskom carstvu postoje moći kao besmrtnost, otpornost na radijaciju, umrtvljivanje organizma na više od sto godina, samoizlječenja od karcinoma, pomlađivanja i preživljavanja bez kisika na teško shvatljiv način. Tako je jedna vrsta meduze (lat. Turritopsis dohrnii) bukvalno besmrtna jer se njeni DNK zapisi kopiraju bez grešaka unedogled i nakon milijun godina ona je ista kao da je stara samo jedan dan! Jednostavni organizam, vodeni medvjedić (lat. Tarigrades) može preživjeti nevjerojatnih deset dana na apsolutnoj nuli, na vanjskoj oplati satelita u svemiru! Izdrži 1000 puta jaču radijaciju od ljudi i može utrnuti sve životne funkcije na 120 godina i nakon toga normalno funkcionirati dalje. Pravi je hit i rođak miša, kenijski goli sljepaš (lat. Heteroscephalus gaver) koji živi deset puta dulje od svih svojih evolucijskih rođaka i ne pokazuje slabljenje funkcija s protokom vremena, može si sam izliječiti karcinom i lako preživi pola sata bez kisika. Čak 120 raznih institucija ga sustavno izučava. U grčevitoj potrazi za genima koji omogućuju sve te sposobnosti se nalaze brojne znanstvene institucije.

Zapravo je neko buduće putovanje i iseljenje u udaljene planete posve nemoguće ako ne “doradimo“ naša tijela ovakovim intervencijama. Sada kao ljudska bića nemamo nikakve šanse da se otisnemo zaista van naše planete. Upitan je čak i put do Marsa ako netko tamo hoće ostati dulje vrijeme.

Odnosi li se to i na najdraže nam domaće životinje – mačke i pse?

U Sjedinjenim Američkim Državama čak 55 milijuna ljudi drži kod kuće pse, a 60 milijuna mačke. Najnovija saznanja o potonjima iznenadila su znanstveni svijet. Prvo je u časopisu Američke Udruge veterinara objavljeno zapažanje da mačke izuzetno rijetko obolijevaju od bolesti kostiju i zglobova, čak su kod njih mijelomi i osteosarkomi praktično nepoznati. Osim toga, nitko nije mogao objasniti slučajeve kada su mačke preživjele padove s katova viših od desetog, a rekorderka čak s 45. kata. Tek će dr. Elizabeth von Muggenthaler, specijalist za bioakustiku zaključiti da su sve vrste mačaka obdarene čudesnim moćima obnavljanja kostiju i to zahvaljujući osobitim frekvencijama koje emitiraju svojim predenjem! Obavila je mjerenja s 44 vrste mačaka i ustanovila da se frekvencije zadovoljnog mačjeg mumlanja nalaze u rasponu između 20 i 140 Hz, a te se vrijednosti za domaće mačke svode na 25 do 50 Hz. Otuda duhovita opaska veterinara: “Ako mačku zatvorite u sobu s hrpom polomljenih kostiju, kosti će zarasti…”.

Tigrovi, pume, jaguari, leopardi i mačke općenito mogu svojim predenjem potaknuti i lučenje protuupalnih kemikalija u tijelu, a izgleda da iste djeluju i protiv bolova.

Što je još od toga istraženo?

Neobičan dar evolucije zadivljuje istraživače koji su na 20 minuta dnevno izvrgavali piliće stajanju na ploči koja je vibrirala frekvencijama mačjeg predenja i utvrdili da im kosti bolje zarastaju i brže cijele ako su slomljene. I gustoća je kostiju bila veća kod takvih pilića. U tijeku su ispitivanja na ljudima jer se vjeruje da mačje predenje može barem usporiti osteoporozu od koje danas pati većina starijih osoba. Do sada su radovi dr. Clintona Rubina već pokazali da je to moguće, a nešto slično pokazuju iskustva nekih ukrajinskih liječnika. Izgleda da mačke mogu utjecati i na rad svojih pluća.

Na to upućuje podatak da su bolesti dišnih puteva i srca kod mačaka također nepoznate. Ili, bolje rečeno, svi problemi nestaju gotovo trenutno nakon što mačka počne presti.

Dr. T.F. Cook opisuje slučaj teško ozlijeđene mačke koju su htjeli eutanazirati jer je disala vrlo teško. No, odmah nakon što je počela presti, disanje se normaliziralo. Kako su kod poremećaja disanja u pitanju neke druge frekvencije, Muggenthaler zaključuje da mačke poznaju način finog podešavanja frekvencija za vrijeme predenja i tako mogu prilagoditi tu prirodnu praksu problemu koji ih muči. I doista, pokazalo se da rane kod mačaka zacjeljuju brzo i bez prethodne nekrotizacije tkiva, a za to treba opet neka druga vibracija.




Dakako, najzanimljivije je pitanje: mogu li ljudska bića koristiti umjetno stvorene vibracije koje inače proizvode mačke predenjem, ili blizinu samih mačaka, kako bi se izliječili od raznih bolesti?

Sve je više argumenata koji govore u korist toga da su mačke istinski prirodno nadareni iscjelitelji. Ima onih koji kategorički tvrde da mogu i najjači napadaj migrene zaustaviti gotovo trenutno ako legnu glavom okrenuti prema mački koja prede. Mnogi izvještavaju o tome kako su se brzo oporavili nakon kirurških zahvata na zglobovima i kostima, samo držeći mačku u krilu. Svemirske agencije ne skrivaju interes za bilo koju metodu koja bi mogla spriječiti neizbježan gubitak na gustoći kostiju astronauta koji se događa u uvjetima bestežinskog stanja.

Rusi već godinama koriste ono što možemo nazvati vibracijskom terapijom predenjem u sportu, za podizanje gustoće kostiju kod natjecatelja. Za to koriste specijalne stimulatore koji emitiraju frekvencije poznate iz izučavanja predenja mačaka. Mnogo se očekuje i od učinka ovog fenomena na plućima. Naime, frekvencije koje deblokiraju dišne puteve kod mačaka mogle bi predstavljati rješenje za brojne astmatičare a i tu neki vide korist i za sportaše.

Ima li kraja iznenađenjima koja dolaze iz prirode i svakim nas danom podsjećaju da se neka od najboljih rješenja za probleme koje imamo u životu upravo i nalaze u toj prirodi na čiju moć često zaboravljamo.

Kako protumačiti tu vezu između čovjeka i životinje?

Nije sasvim jasno da li se komunikacija između životinja i ljudi odvija na bazi izmjene feromona ili putem moždanih valova, ali je dokazana činjenica da životinje mogu izliječiti ljude. Primjerice, novija su istraživanja ukazala na jednu neobičnu mogućnost. Ugrožena vrsta, sumatranski nosorog (u prirodi ih ima još samo 200), veliki je samotnjak i glasa se na neobičan, lako prepoznatljiv način. Stručnjaci vjeruju da je njegov pjev zapravo namijenjen uklanjanju depresije koju bi usamljenički stil života mogao potaknuti. Netko se sjetio puštati snimku glasa sumatranskog nosoroga ljudima koji su patili od depresije i uočio da im ova terapija doista pomaže. To se uglavnom tumači nekim frekvencijama u glasu životinje za koje se vjeruje da djeluju na čovječji živčani sustav.

Ima li još kakvih dokaza o povoljnom djelovanju životinja na psihu?

Malezijski liječnik dr. M. Mahadevan koji godinama liječi shizofrene bolesnike opisuje slučaj izrazito teškog pacijenta u ranim četrdesetima kojeg je odveo na farmu nedaleko Singapura, ne bi li vidio kako će čovjek reagirati na blizinu životinja. Rezultati su bili izvanredni. Shizofreničar koji je pola života proveo u ustanovama zatvorenog tipa oporavio se do te mjere da je upućen u dom za duševne bolesnike a uskoro se zatim zaposlio. Dakako, još uvijek uzima lijekove ali su dani beznadežnog ludila iza njega. Kako priča Mahadevan, njegov je pacijent doslovce prepričavao svoje probleme konjima koji su uzvraćali veselim rzanjem i nježnošću neobičnom za ove velike životinje. I kasnije će neki drugi tragači za ovakovim neortodoksnim rješenjima potvrditi ljekovitost druženja s konjima. Sigurno postoji još kakva tajna veza između čovjeka i njegovih najboljih prijatelja…

Osobito je značajno istraživanje Baker Medical Research Institute iz Melbournea u Australiji.

Na čak šest tisuća ispitanika su tamošnji liječnici potvrdili da osobe koje imaju kućne ljubimce u prosjeku imaju niži tlak i razinu kolesterola u krvi, pa tako i smanjeni rizik od infarkta.

Ustanovljeno je i da će osobe koje su pretrpjele srčani udar nakon godinu dana još biti žive mnogo vjerojatnije ako nabave neku životinju i druže se s njom. Ljubimci nas smiruju, kažu, pa ćemo tako lakše izbjeći nagle skokove tlaka a tako i rizik od novog udara. Neki misle da to nije sve, da između ljudi i životinja postoji još neka tajna veza.

To su vlasti zamijetile i za vrijeme velikog potresa u japanskom gradu Kobeu, 1995. godine. Tisuće ljudi koje su ostale bez domova i bile smještene u prihvatnim centrima bile su daleko boljeg raspoloženja i oporavljale su se brže od šoka ako su uz sebe imale kakvu domaću životinju.

Pokazalo se i da vlasnici kućnih ljubimaca bilježe oko 30 posto manje posjeta liječniku, a u prosjeku uzimaju manje lijekova kada ih usporedimo s osobama koje pate od istih bolesti ali nemaju podršku životinja.

Zgodna su otkrića Jill Robinson koja je provodila akciju “Pas liječnik” u kineskom glavnom gradu Pekingu. U svojim spisima opisuje izvanredno djelovanje ove terapije na djecu koja su patila od Downovog sindroma. Najbolji čovjekovi prijatelji su se pokazali kao sjajni terapeuti, ali i dijagnostičari. Vjerovali ili ne, izgleda da psi mogu predvidjeti epileptični napadaj kod svog vlasnika.

Osjećaju li životinje nešto što mi teško zamjećujemo?

Poznato je da su golemi tanzanijski štakori zahvaljujući svom jakom njuhu izvanredni otkrivači mina a mogu “namirisati” i tuberkulozu iz sline ispitanika. U nekoliko sekundi! Sada ih uvježbavaju da “nanjuše” bolest raka u najranijem stadiju, ali to pokušavaju i sa psima. Postoji mogućnost da jednom svaki sistematski pregled podrazumijeva i pregled tjelesnih tekućina koje će obaviti pas ili golemi afrički štakor. Možda bi psi kao kućni ljubimci mogli postati svojevrsni detektori promjena u tijelu svojih vlasnika.




Koji slučaj moći životinja te najviše impresionirao?

Najsenzacionalniji primjer iscjeljujuće moći jedne životinje svakako je vučica Chayenne koju je posjetilo više od 20,000 mentalno i fizički oboljelih ljudi. Njen je vlasnik Mark Johnson govorio da ona ne liječi ljude već je katalizator za pokretanje njihovih samoiscjeljujućih potencijala. Računa se da se vučica koja je pokazivala svoj neobični dar već od trećeg mjeseca starosti emotivno vezala samo za neke ljude, njih 1500, kako računa Johnson. Posve je nejasno kako je ova ženka vuka svojim poljupcima zapravo pomagala ljudima ali se pouzdano zna da je u nekoliko slučajeva zavijanjem otkrila neprepoznati rak u organizmu onih koji su je obilazili. Zabilježena su poboljšanja i kod više dijabetičara a lista oboljenja kod kojih se ova terapija vučjim poljupcem pokazala efikasnom je podulja.

Ima li i drugi prirodni svijet kao biljni neke sposobnosti koje bi mogle jednom u budućnosti koristiti na neke danas nepoznate načine?

Sva živa bića, uključujući do neke mjere i biljni svijet, osjećaju i povezana su zajedničkom sviješću a najvjerojatnije komuniciraju i na raznim frekvencijama i preko molekula feromona. Kod insekata je ustanovljeno da je njihovo ponašanje u znatnoj mjeri određeno upravo ovim spojevima, čak do te mjere da mužjaci nekih vrsta mogu privući ženke na udaljenosti od čak 10 kilometara i to zato što luče sasvim određene feromone. Ovi su kemijski “signali” podijeljeni u one koji su zaduženi za alarm, seksualnu privlačnost i sposobnost pronalaženja hrane i, općenito, doima se da bi cijeli život na Zemlji mogao ovisiti o komunikaciji preko ovih molekula.

Znanstvenici su od ranije znali da biljke u laboratorijima, za razliku od onih u prirodi, luče jedan oblik sredstva za smirenje boli sasvim nalik aspirinu – metil salicinat. Dulje se vrijeme sumnja da je razlog za to stres, što bi predstavljalo dokaz da biljke imaju neku vrstu svijesti. Time bi se potvrdila tvrdnja američkog stručnjaka za detektore laži, dr. Clevea Baxtera.

Dr. Cleve Baxter zapanjio je znanstveni svijet kada je demonstrirao da je biljku moguće prestrašiti i samom lošom namjerom, kada joj se, recimo, prinosi upaljena šibica.

Uređaji, modificirani detektori laži, su jasno pokazivali svojevrsnu paniku koju je biljka pokazivala u trenucima izloženosti jakom stresu. Još su senzacionalnija njegova istraživanja na bakterijama za koja je, kako smatra, potvrdio da “osjećaju”. O tim se pokusima mnogo raspravljalo, čak je bilo riječi i o tome da je zapravo na djelu izmjena impulsa između istraživača i bakterija koje su ispitivane!

Koliko su ti fenomeni istraženi?

Istraživanja grupe znanstvenika s National Center for Atmospheric Research iz Bouldera u Koloradu, koji su postavili mjerne instrumente na orasima u kalifornijskom gradu Davisu, pokazala su da drveće u atmosferu luči isti taj spoj onda kada se nalazi pod stresom izazvanim neočekivanim noćnim hladnoćama ili naglim promjenama klime. Dr. Alex Guenther, član istraživačkog tima koji je svoja saznanja objavio u časopisu “Biogeosciences”, uz sugestiju da kod biljaka postoji neki oblik svijesti, iznosi:

“…Metil salicilat ima dvije funkcije: poticanje procesa koji je posve nalik reakcijama imunosistema kod životinja i koji pomaže biljkama da se oporave, a ujedno djeluje kao sredstvo za upozoravanje okolnog drveća na opasnost…”.

Voditelj cijelog istraživanja dr. Thomas Karl ide korak dalje i tumači da je ovo opipljiv dokaz da biljke međusobno komuniciraju, a kako se neke supstance luče samo kao rani znak bolesti ili prijetnje, time bi se mogli okoristiti i farmeri, tako da ovakovim mjerenjem uoče opasnost za svoje usjeve u fazi dok ona još nije vidljiva na nikakav drugi način. Moglo bi se raditi o, za ekologiju, revolucionarnom istraživanju.

Je li moguće da ulazimo u fazu idealne suradnje s biljnim svijetom oko sebe?

Sama ideja nije nepoznata ni u povijesti mistike. Indijanski su vračevi uvijek tvrdili da mogu “razgovarati s drvećem jer ono ima svog manitua (duha)”. Neki su južnoamerički curanderosi tvrdili da im biljke komuniciraju svoja svojstva odnosno svojim izgledom ukazuju na bolesti koje se njima mogu liječiti. Jedan mag Kahune mi je objasnio da se radi o oblicima lišća i stabljika koji podsjećaju na neke unutarnje organe. Oni su hrabriji vjerovali da se radi o feromonima biljaka koje su ljudi u stanju na nekoj razini osjetiti i prepoznati kao suvislu poruku.

No, sva su ta saznanja došla u “izmijenjenim stanjima” svijesti, pod utjecajem ritualnih droga, kada šamani kažu da mogu doista doći u stanje u kojem razumiju što im biljke govore o sebi i svojim moćima iscjeljivanja. Neki su od njih išli tako daleko da su tvrdili kako biljke mogu, prije no što ih uberu, u određenom smislu nagovoriti da budu ljekovite. Sve počinje, doslovce, isprikom kojom šaman izražava žaljenje da biljku mora usmrtiti a završava njegovom molbom da ona pomogne osobi kojoj će je dati kao lijek!

Postoji li neka prepoznatljiva veza između biljnog i životinjskog svijeta?

Evolucijska veza između biljaka i životinja najbolje se oslikava kroz činjenicu da je kemijska struktura hemoglobina, dakle najvažnijeg dijela ljudske krvi i klorofila koji daje biljkama zelenu boju i često ga nazivaju “biljnom krvi”, vrlo slična. Zapravo ista ako izuzmemo podatak da je u centru hemoglobina atom željeza a klorofila magnezij.

No, poznato je da se klorofilom može liječiti anemija kod ljudi dok su neki istraživači vjerovali da će “tekući klorofil” možda jednom moći davati umjesto krvi.

Za sada to nije moguće, ali se ispostavilo da se ljudima koji primaju transfuziju, krvna slika znatno brže poboljšava ako na usta uzimaju klorofil. I inače se klorofil smatra izvanredno ljekovitim za čovjeka, pogodan za uporabu kod čak stotinjak oboljenja.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar