
mertozbagdat via Pixabay
Mandala je među najstarijim religijskim simbolima čovječanstva. Ljudi su još u vrijeme paleolitika, puno prije nego što je pravi kotač izmišljen, na kamenje ucrtavali ‘sunčeve kotače’, svete i sferične religijske simbole koji su im služili za meditaciju i doticaj s prirodom njihove ljubavi, mudrosti i suosjećanja.
Čakre, odnosno energetske točke po tijelu, također izgledaju poput mandala, svaka sa svojom bojom i spiralnim vibracijama. Slike čakri u obliku mandala nalazimo u drevnim spisima hundizma i budizma.
Mandale su sveti oblici – ritualni, tradicijski i religiozni simboli u kulturama širom svijeta. Na sanskritu mandala znači “sveti krug“ te predstavlja duhovni i ritualni simbol u hinduizmu i budizmu koji simbolizira svemir.
Mandale su uglavnom shvaćene kao sveta remekdjela koja se odnose na božansko. Osim u budizmu i hinduizmu, pronalazimo ih i u drugim kulturama te religijama (kod Američkih domorodaca, Kelta…).
Kao simbol duhovnosti u budizmu i hinduizmu te prevedena kao krug, mandala simbolizira geometrijski oblik koji nema početak ni kraj. Isti oblik pojavljuje se učestalo u prirodi i možemo ga pronaći svuda oko nas: oblik Sunca, Mjeseca, cvijeća, puževih kućica, pahuljica snijega, godova na stablima, pa čak i same Zemlje.
Svaka mandala ima moć, zbog svojeg kružnog oblika, koja omogućuje da opušta i balansira energiju u tijelu te pomogne u izražavanju kreativnosti. U mandale možemo gledati, a možemo ih i sami izrađivati. Krug je simbol cjeline, kontinuiteta, povezanosti, ravnoteže i životnog ciklusa te stoga gledanje u crtež kruga i bojenje mandale pomaže da se fokusiramo na unutrašnjost, emocije i duhovnost.
Izgled mandale
Osnovni oblik najvećeg broja mandala je kvadrat s četiri vrata koji sadržava krug i središnju točku. Svaka vrata uglavnom su “T“ oblika. Vanjski dio često se sastoji od vatre i smrti, dok su iznutra listovi lotusova cvijeta.
Tada slijedi dvorište samostana s četiri vrata. Unutra se obično nalaze četiri boje: crvena, zelena, bijela i žuta, koje, između ostalog, predstavljaju i psihološke funkcije: taktilnost, mišljenje, osjećanje ili vrednovanje i intuiciju.
Nakon toga obično dolazi još jedan magičan krug te potom središnji objekt ili cilj kontemplacije. Centar mandale često je različit te ovisi o potrebama rituala i stupnju razvoja onoga tko meditira.
Mandala se pojavljuje u svim kulturama, a samo ime odnosi se na kružne ili kvadratne slike koje su nacrtane, naslikane ili modelirane. Najljepše mandale dolaze s istoka, posebno iz Tibeta. Njihova svrha je dovesti osobu koja nad njima meditira u stanje potpunog fokusa, relaksacije i isključenja iz vanjskog svijeta. Osoba tada svu svoju mentalnu aktivaciju usmjerava na ono što je prikazano unutar mandale.
Čuvene mandale u pijesku
Poznato je slikanje mandala pijeskom. Pijesak se pažljivo stavlja na veliki ravni stol. Proces kreiranja mandale traje nekoliko dana te se mandala uništava ubrzo nakon što je dovršena. Ovo uništavanje mandale služi učenju o prolaznosti svih pojava i stvorenih formi. Početak ceremonije stvaranja mandale započinje otvaranjem na kojem lame ili tibetanski svećenici posvećuju prostor i pozivaju sile dobra. Tada pjevaju, postavljaju namjeru, rade mudre asane i pranayame, meditiraju te sviraju i pjevaju mantre. Za tibetanske monahe pješčane mandale predstavljaju sredstvo razvijanja duhovne svijesti i stanje prosvjetljenja. Tijekom bojenja mandale potrebna je potpuna prisutnost u sadašnjem trenutku, a nakon završetka izrađivanja mandale u pijesku (za koju je potrebno puno vremena i strpljenja) ista se briše u sekundama, što pomaže monasima u “odvajanju” od rezultata svojeg rada i lišenju svake navezanosti.
Jung o mandalama
Veliki utjecaj na razumijevanje koje o mandalama imamo danas imao je švicarski psiholog i psihijatar Carl Jung. Primijetio je da se oblik mandale javlja u trenucima intenzivnog osobnog rasta. Vjerovao je da su mandale slike podsvjesnog uma koje pomažu u identifikaciji emocionalnih poremećaja i djeluju na kreiranje cjelovitosti osobnosti i primijetio je da se oblik mandale javlja u trenucima intenzivnog osobnog rasta.
Bojenje mandala

Tibetanski monasi koriste tehniku bojenja mandala za buđenje duhovne energije i meditiranje.
Bojenjem mandala i vi možete postići veću prisutnost u sadašnjem trenutku, opustiti se, fokusirati misli, meditirati, izraziti kreativnost, zabaviti se ili otkriti “dijete u sebi“.
Mandalama možete još i ukrasiti kamene oblutke tehnikom točkanja i dobiti jedinstvene i značajne ukrase i poklone za najbliže.
Kako mandala djeluje na ljude
Moćno djelovanje mandale je stvaranje posvećenih prostora gdje god se mandala nalazi, čime se pridonosi miru i harmoniji u prostoru i okolišu te sreći za onoga koji je promatra. Vidjeti jednu mandalu ili mentalno ući u nju isto je kao da smo ušli u sveto polje, prostor koji je samo naš, duboko unutarnji, u potpunosti drukčiji i odvojen od vanjskog svijeta. Ulaskom u to polje poniremo u glavnu prostoriju našeg unutarnjeg prostora koje je zapravo dostizanje središta “posvećene” cjelovitosti u nama. No iako se mikrokozmos (unutarnja dimenzija bića) i makrokozmos (vanjski prostor) razlikuju kvantitativno, iste su građe i mandala prikazuje tu istovjetnost, nas samih i vanjskog svijeta. U mandali svemir se promatra kao jedinstvena cjelina, a to je izraženo zatvorenim oblikom kruga, obično popraćenim plamenom mudrosti koji okružuje mandalu. Kroz proces vizualizacije u kojem se cijeli svijet pojavljuje u umu osobe, ona se postupno stapa s cjelinom. Osnovna ideja u stvaranju mandale koja predstavlja kvalitete prosvijetljenog bića (Bude) je omogućiti ljudima dodir potpune čistoće vlastitog uma, savršenstva, ravnoteže i mira. Sama struktura mandale predstavlja nerazorivu prirodu naše ljubavi, mudrosti i suosjećanja. Te tri kvalitete mogu se u potpunosti manifestirati u umu kroz pozitivna djela i pročišćenje.
Smisao mandale
Kad se simbol kruga ili mandala pojavljuje u primitivnom kultu sunca, u modernoj religiji, u mandalama nacrtanim od tibetanskih redovnika ili domorodaca, na tlocrtima gradova, sferičnim nacrtima ranih astronoma ili u snovima modernog čovjeka, on uvijek upućuje na najvažniji i najvitalniji aspekt ljudske psihologije, njegovu cjelovitost. Proces kojim se nepovezani i konfliktni dijelovi naše osobnosti pomiruju i postaju dio cjeline zove se proces individuacije. Savršenstvo kruga dovodi nas do pronalaska našeg unutarnjeg bića, jedinstvenog s cijelim univerzumom.
Dodaj Komentar