Zdrava Hrana

Ayurvedskom prehranom pobijedila je Chronovu bolest

Okruženje u kojem je Madhavi Cvitković rasla bilo je prepuno ljubavi, podrške i topline koju su roditelji usadili u nju. Čak se i bolest morala povući ispred života koji cijelim bićem želi uživati i otkrivati

Madhavi Cvitković, chefica veganske i vegetarijanske kuhinje i vrsna poznavateljica ayurvedske prehrane ima životnu priču koja se oduvijek vrti – oko hrane.

Kako je sve počelo?

Odrasla sam u velikoj šarenoj obitelji punoj kreativaca, ljubavi i prefine raznovrsne hrane. Moja baka, kao doktor biologije, uvijek je pridavala veliku pozornost na fizičke aktivnosti (sport) i prehranu, što je moja mama kasnije prenijela na nas: moje dvije sestre, brata i mene. Kako smo odgojeni kao vegetarijanci, točnije, nismo jeli ribu, meso ni jaja, naši roditelji uvijek su se trudili da jedemo zdravo i jako su pazili što, kako i kada jedemo. U kući nikada nije bilo čokolada, gaziranih sokova, bombona, prerađene kupljene hrane (koja je nažalost puna aditiva, umjetnih bojila, sladila, pesticida…).

Oboje mojih roditelja odrasli su u tradicionalnim kršćanskim obiteljima, no već kao tinejdžeri imali su potrebu istražiti i druge duhovne puteve, jer su osjećali da ono što oni traže i što njima treba, nije ono što im je već poznato. Tako su bili jedni od prvih ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji koji su ušli u val Bhakti yoge iliti Hare Krishna pokret.

Bhakti yoga jedna je od sedam yoga koje možemo prakticirati, a ova je specifična jer nas spaja s našim srcem kroz razne mantre koje imaju visoke vibracije, slušanjem priča o Krishni i njegovoj ženskoj energiji, ljubavnici, prijateljici Radharani, jedenjem hrane koja je ponuđena bogu, razne svakodnevne prakse tipa yoga kao tjelovježba, meditacije… To je bilo okruženje u kojem smo mi rasli.

Već kao mala djevojčica od pet godina imala sam svoju svakodnevnu jutarnju praksu yoge, pranayame (tehnike disanja), mantranje Hare Krishna mahamantre i meditacije i zaista sam jako uživala u svemu tome, jer sam se dobro osjećala radeći te stvari za sebe i vjerovala sam roditeljima u svakom pogledu, jer sam od njih oduvijek dobivala neizmjernu ljubav i podršku. Hrana koju smo doma jeli bila je raznovrsna, šarena, puna predivnih mirisa, okusa, boja, tekstura,… Kuhalo se po principima Ayurvede.

Ayurveda znači Znanost o Životu, a zapisana je prije 5000 godina u Vedama u Indiji.

Ona obuhvaća zdravlje u svakom smislu riječi. Zdravlje našeg tijela, uma, duha i duše. Govori kako brigom o cijelom našem biću možemo spriječiti većinu neželjenih mentalnih i fizičkih bolesti. Meditacija, pranayama (tehnike disanja), yoga, lokalne, svježe i sezonske namirnice recept su za zdrav i dugovječni život. Principe Ayurvede možemo koristi u bilo kojem dijelu svijeta, jer kaže da smo svi individualni, kako mentalno tako i fizički, rođeni na raznim krajevima svijeta gdje nam je priroda baš za određeno podneblje dala sve što nam treba kako bismo živjeli svoj puni potecijal. Od malih nogu gledala nam i učila od najboljih koliko je bitno biti povezan i u skladu s prirodom, univerzumom i samim sobom.

Kako naša majčica Zemlja uvijek ima sve što nam treba za naše fizičko, mentalno i duhovno zdravlje, a hrana koju nam daje je tu da nas nahrani na svim razinama, jer hranu ne jedemo samo ustima – ona je energija koja ispunjava cijelo naše biće i čini ga onim što jeste ovdje na ovoj planeti. Ono što jedeš, to jesi.

Moji roditelji bili su prvi u Hrvatskoj koji su otvorili dućan zdrave hrane na Dolcu prije više od 30 godina. Imali su prvi indijski, vegetarijanski restoran u Zagrebu te pekaru zdrave hrane koje se ljudi dan danas s puno ljubavi i nostalgije prisjećaju. Svoj život posvetili su kao službu drugima, širenjem ljubavi i novih za zapad duhovnih znanja i praksi kroz hranu. Neizmjerno sam zahvalna svojim roditeljima što su me odgojili u tom duhu. Duhu ljubavi i podrške, duhu istraživanja, spoznaje i poštovanja sebe, prirode, naše planete, univerzuma, drugih živih bića…

Kažeš da se u tvom djetinjstvu, osim što na tanjuru nije bilo ribe ni mesa, nije mogla pronaći niti skrivena čokolada kao ni gazirani sokovi. Kako si gledala na to i kako si se osjećala u društvu ostalih vršnjaka koji su konzumirali slatkiše i sokove? Kako su ti tvoji roditelji objasnili zašto toga nema u vašoj kuhinji?

Imala sam oduvijek jako blizak odnos i s mamom i s tatom i uvijek sam ih mogla sve pitati i sve im reći. U trenucima kada bi ih pitala zašto mi ne jedemo čipseve, gumene bombone, ne pijemo gazirane sokove… Odgovori su bili jednostavni: postoje namirnice koje su tu da podržavaju zdravlje našeg tijela, uma i duše, a one su došle iz prirode i postoje one koje su “man made” (iliti umjetno napravljene u kemijskim laboratorijima, npr. razni kancerogeni aditivi, umjetna bojila, okusi, mirisi, sladila) koji su tu kako bi nam hrana lijepo izgledala, dugo stajala na policama, “bila finija”, ali konzumirajući takve proizvode duže vremena, naše se tijelo razbolijeva i pati, jer to nije nešto što nam je priroda dala, već nešto što je čovjek izmislio kako bi podržao masovni konzumerizam, farmaciju i najveći i numero uno razlog – zarada na ljudima koje su naučili da je konformizam bitniji od zdravlja. Nije mi bilo teško prihvatiti način našeg odgoja i života, jer su mi svi odgovori mojih roditelja bili vjerodostojni i osjećala sam da uvijek daju sve od sebe da, bez obzira što su nam životi drugačiji od većine, imamo sve što nam treba da budemo sretni i ispunjeni.

Pohađala si Waldorfsku školu u Zagrebu. Kako je izgledalo tamošnje školovanje?

Jedno od najdivnijih iskustva u mom životu koje je ostavilo veliki utisak na mene, bilo je pohađanje Waldorfske škole. Princip i način učenja i odgoja gdje se svako dijete gleda kao individualac koji ima svoje vrijeme kada nešto uči, spoznaje i osvještava, odnosi s učiteljima koji su veoma iskreni, bliski i puni podrške te učenje kako živjeti u skladu s prirodom i univerzumom, po meni jedne su od najbitnijih stvari koje dijete treba znati i osvijestiti.

Predmete koje smo imali, osim onih uobičajenih, bili su vrtlarstvo, obrt (obrada drva), ručni rad (štrikanje, heklanje, šivanje..), euritmija (ples, određeni pokreti i vježbe u svilenim haljinama koji su po filozofiji Rudolfa Steinera, lijek za naše cijelo biće), sviranje flaute i učenje engleskog i njemačkog od vrtića. U tom malom balonu dobila sam sve što mi treba da se kao mlada osoba otisnem u ovaj čudni, raznoliki svijet i imam hrabrost istražiti, spoznati i voljeti sebe baš onakva kakva jesam. Iznimno sam zahvalna svojim roditeljima što su mi priuštili to divno životno iskustvo.

Iz svih tvojih saznanja, uvjerenja i iskustava, možeš li nam pojasniti u čemu leži štetnost mesa i ribe?

Iz mog životnog iskustva i pogleda na svijet gdje smo svi zaista individue, drugačiji fizički, mentalno i naravno put svakog od nas koji je totalno individualan te podneblje gdje smo rođeni, mislim da su tako i naše fizičke potrebe za hranom raznolike i drugačije.

Nekima paše biti vegan, nekima vegetarijanac, neki ljudi jedu samo ono što padne sa stabla, neki uopće ne jedu nego žive od gledanja u Sunce i raznih tehnika disanja, tako je i jedenje ribe, mesa i jaja jedno od potreba određenog tipa ljudi (mislim na konstituciju tijela, krvne grupe…).

Bitan je način na koji radimo stvari koje radimo. Da smo zahvalni za hranu koju nam je priroda dala, da smo svjesni da svaka namirnica ima svoju energiju i kako je zaista svaka sitnica od načina uzgoja, pripreme, čak i misli i osjećaja koje imamo dok pripremamo i konzumiramo hranu, jako bitna za naše zdravlje. Mislim da riba i meso nisu štetni ako se, kao i sve ostale namirnice, konzumiraju u nekom balansu i umjerenosti te ako čovjek prepoznaje da mu to zaista treba, jer većina nas jede hranu iz neke navike, konformizma i lijenosti, a ne iz pozicije da osjeća i osluškuje svoje tijelo kako bismo zaista znali što nam je potrebno da živimo svoj puni potencijal.

Definitivno ne podržavam masovni uzgoj i klanje životinja kako bi nama bilo lijepo i ugodno u životu te smatram da se današnji čovjek izuzetno otuđio od sebe i prirode pa zato imamo mesnu industriju koja troši 60 posto svjetskog uzgoja žitarica na uzgoj stoke, čije meso staro po 60 godina onda nalazimo u frižiderima naših dućana, koje naravno propada, jer tko bi jeo meso staro 60 godina, a u isto vrijeme pričamo kako na svijetu ima gladnih ljudi.

Svi smo zaista različiti s našim potrebama ishrane i trebamo poštovati jedni druge i naše izbore te ono najbitnije, imati odnos sa svojim tijelom i prepoznati što nam zaista treba kako bismo mogli živjeti u balansu i skladu sa sobom, drugim živim bićima i, naravno, našim predivnim planetom koji je naš dom.

Smatram da planeta na kojoj živimo i dišemo oduvijek ima i imat će sve resurse koji su nam potrebni da budemo zdravi.

Vegani ne jedu ništa što je životinjskog podrijetla – pa ni med ni mliječne proizvode. Vegetarijanci ne jedu ribu, meso i jaja. A ajurveda se zalaže za izbjegavanje ribe, mesa i jaja osim kada je zdravlje u pitanju, i naravno, ovisi o pojedincu i tegobi koju ima.




Kada je trebalo odabrati životni smjer nakon srednje škole (Jezične gimnazije u Zagrebu), odlučila si se studirati biologiju u Ljubljani. Kako to?

Budući da sam odrasla u obitelji kreativaca i čudaka i svi smo se voljeli umjetnički izražavati, nakon srednje škole htjela sam upisati dizajn interijera u Ljubljani. Budući da nisam prošla prag, drugi izbor mi je bila biologija (oceanologija), jer nas je moja baka, kao doktor biologije, kroz djetinjstvo uvijek uključivala u svoja istraživanja za znanstvene radove i udžbenike koje je pisala, imali smo svoje terarije s paličnjacima, svake godine bi po ljeti radili akvarij, istraživali smo promjene na moru i morskim životinjama uzduž obale od Jadranova do Novog Vinodolskog… Bila sam sretna što sam upala na biologiju i moje iskustvo tamo bilo je zaista neprocjenjivo za moje odrastanje i sazrijevanje, ali nakon prve godine shvatila sam da to zapravo nije za mene pa sam se odlučila vratiti u Zagreb.

Po povratku, mama je rekla da moram naći posao, pa smo se mlađa sestra i ja snašle kroz poznanstva i prijateljstva naših roditelja i počele kuhati za pacijente tada jedinog ajurvedskog centra u Zagrebu. Naravno svaki obrok bio je prilagođen pojedinom pacijentu i sve smo radile uz savjete ajurvedskog liječnika. To je bilo moje prvo iskustvo kuhanja zdrave hrane za i tu sam se opet podsjetila koliko je bitno što, kako i kada jedemo i da ja želim biti dio procesa osvještavanja i ozdravljenja pojedinca.

Uz maminu pomoć kroz ajurvedsku kuhinju uspjela si pobijediti Chronovu bolest. No tu su bile i meditacije te razne tehnike disanja i čišćenja. O čemu se radi?

Chronova bolest dijagnosticirana mi je od strane ajurvedskog doktora kada sam imala 21 godinu. Rekao mi je da je to sigurno, ali da odem još na pregled u bolnicu kako bi potvrdili i mogli zatim iskoristiti sve resurse koje imamo kako bi ozdravila. Na žalost, hodala sam po puno bolnica po Zagrebu, po raznim pretragama gdje su me doktori uvjeravali da sam trudna, slali na preglede štitnjače, mozga, pluća… Bez obzira što su moje tegobe bile usmjerene samo na jedan sustav u tijelu, a to je probavni.

Nakon tri mjeseca temperature, nejedenja i nepijenja tekućine, moje tijelo je kolabiralo, izgubila sam 15 kila i završila sam u bolnici, gdje su me tek tada stavili na za probavni sustav i tu ustanovili da imam Chrona, kojeg zapadna medicina smatra neizlječivom bolešću. Nakljukali su me antibioticima, kortikosteroidima i poslali doma, uz naznaku da se nikada neću riješiti te bolesti. Imala sam strašne nuspojave od tih tableta te sam ih brzo bacila u smeće.

U međuvremenu sam već počela s preporukama ajurvedskog doktora s promjenom prehrane, čišćenjima crijeva, raznim prirodnim, biljnim pripravcima, meditacijama, tehnikama disanja i onim najbitnijim – mojom voljom, uvjerenjem i odlučnosti da ću ozdraviti, jer moje tijelo je neizmjerno inteligentno i uz moju pomoć, kako sam ga i dovela u to stanje, mogu ga i vratiti u prvobitno. I tako je i bilo.

Nakon godinu dana strogog pridržavanja svih preporuka i osluškivanja svog tijela, njegovanja, maženja i paženja, bila sam kao nova. Ova bolest meni je došla u život kako bi me podsjetila na sve ono što su me roditelji u životu naučili – da se vratim sebi i budem ono najbolje što mogu biti za sebe. Koliko god je taj proces bio težak, zahvalna sam na svakom trenutku, jer me potaknuo da se vratim sebi, da budem zahvalna na svemu i svima koje imam u životu te mi je dalo osjećaj da je sve moguće ako se mi odlučimo i stavimo namjeru na ono što je istinski bitno za nas i naš životni put.

Jedna od tehnika za koje smatram da su bile presudne je Pranayama ili tehnike disanja. Kada pravilno dišemo, duboko i iz trbuha, naše tijelo se puni s dovoljno kisika da konstantno regenerira stanice te pokretima trbuha udahom i izdahom masiramo unutarnje organe i pokrećemo probavni sustav.

Ljudi danas dišu plitko, samo plućima, a to nije ni upola dovoljno za konstantnu i pravilnu regeneraciju naših stanica i to je jedan od razloga zašto se lakše i brže razbolijevamo. Meditacija je također neizmjerno bitna jer smiruje naš um koji konstantno luduje i većinu vremena se bavi stvarima koje nisu bitne što odvlači pozornost tijela da se koncentrira na ozdravljenje određenog problema.

Naše misli su jedan od najbitnijih faktora za naše zdravlje jer osim što smo ono što jedemo, ono smo i što, kako i kada mislimo i razmišljamo. Svaka misao ima svoju energiju koje naše tijelo odmah prepoznaje i postaje ona vibracija koju šaljemo sebi i svijetu oko sebe.

Meditacijom ulazimo u sebe, nalazimo te trenutke tišine, mira i jasnoće gdje shvaćamo da smo mi ti koji kontroliramo svoje misli, osjećaje, reakcije na vanjski svijet te ih kako smo ih stvorili možemo i promijeniti. Moja namjera je bila vrlo jasna. Preuzeti kontrolu nad svojim životom i ozdraviti.

Deset godina kasnije, nisam od tada imala ni jedan problem, bolest se nije vratila, a ja mogu sa sigurnošću reći da ako se zaista posvetimo sebi i svim svojim dijelovima, možemo biti zdravi i riješiti bilo koju bolest. I naravno tu je prehrana.

Gotovo 80 posto bolesti dolazi od prljavih crijeva i danas na zapadu, lijenih crijeva. Ne jedemo hranu da bi nahranili tijelo i izvukli iz namirnica maksimalni potencijal za balans i zdravlje.

Jedemo s nogu, kasno navečer, puno prerađene hrane i proizvoda iz pekare, šećer… Sve to jako utječe na probavni sustav i automatski na cjelokupno zdravlje organizma. Jako je bitno da jednom godišnje očistimo crijeva, jer da sada otvorimo crijeva jedne osobe od 30 godina, našli bismo unutra zalijepljene ostatke hrane od prije 10 ili 15 godina koji se u crijevima pretvaraju u toksine koji nakon nekog vremena čine naše crijevo propusnim pa toksini više nisu samo u probavnom sustavu nego sada i u krvotoku, limfi… cijelom tijelu.

Kako vodimo brigu o našem vanjskom tijelu: zubima, kosi, koži, tako trebamo brinuti i o unutarnjim sustavim, čistiti ga i osvijestiti da je zaista bitno što konzumiramo, na koji način, kada, s kojim mislima…

Znati od kuda nam hrana dolazi, gdje je sađena, koje sjeme se koristilo, kakvo je to tlo u kojem je rasla biljka, kako je pripremljena namirnica…




Kako je počelo tvoje kuhanje, gdje prvi puta radiš samostalno i od toga zarađuješ? Opiši nam svoj kulinarski put…

Kad sam krenula u svoju kuharsku avanturu, prva postaja i iskustvo bilo je kuhanje na festivalima po hrvatskoj tijekom ljetne sezone. Tu sam upoznala predivne ljude i osvijestila koliko zaista volim i želim to raditi. Počela sam osjećati svoj potencijal, što me još više inspiriralo da se bacim u taj svijet i bila sam sigurna da će mi se vrata otvarati.

Nakon ljetne prakse, došla sam u Zagreb i čula da veganski restoran Nishta traži pomoćnog kuhara pa sam dogovorila razgovor nakon kojeg su me zaposlili. Tu sam naučila jako puno o radu u restoranskoj kuhinji, pripremi, kreiranju recepata, serviranju hrane… Ljudi s kojima sam tamo radila i danas su mi divni prijatelji.

Juice Box je bio moja iduća meta. Tražili su veganskog i vegetarijanskog kuhara pa sam otišla do njih vidjeti bi li meni htjeli dati šansu. Predivan vlasnik Ivo i ja odmah smo kliknuli i rekao je me postavlja za glavnu kuharicu vegetarijanskog i veganskog dijela kuhinje. Bila sam veoma iznenađena tom divnom gestom povjerenja i prilikom koju sam dobila da dijelim svoje znanje, kreativnost i ljubav prema hrani. I vlasnici i kolege i ljudi koji su dolazili u restoran bili su jako iznenađeni i zadovoljni s onime što sam stvarala.

Moj cilj je ljudima pokazati da je veganska i vegetarijanka prehrana, ne samo zdrava ako znamo principe, nego može biti i finija od one na koju je većina navikla.

To me još više poticalo na rast i razvoj. Tu sam zaista puno narasla i kao osoba i kao Chefica. Ekipa je bila fenomenalna. Bila sam oduševljena s ljudima koji su tada radili sa mnom u restoranu. Nisam nikada doživjela toliko potpore i ljubavi među kolegama.

Kada se u Zagrebu otvorila New Earth Ayurvedska klinika, nisam ni trepnula i već sam bila tamo sva puna entuzijazma moleći ih za priliku da dođem učiti kuhati ajurvedsku, terapeutsku prehranu. Imala sam još jednom ‘sreću’ jer se u kuhinji našla mama od curke koja je išla sa mnom u Waldorf, koja me sljedećih nekoliko mjeseci pripremala da preuzmem njenu ulogu u kuhinji. Kuhanje za klijente klinike, u toj mirnoj atmosferi gdje se zaista možeš fokusirati i namjeru staviti na hranu koju pripremaš kao lijek za ljude, koja je također neizmjerno fina, nježna, lagana a nutritivna… Joooooj, koji blagoslov je bio raditi u toj atmosferi! Tu sam shvatila da je to jedan od bitnih segmenata koje želim implementirati u svojoj kuharskoj karijeri. Mir, nježnost, meditativna atmosfera, koja me inspirira na napredak i stvaranje.

Tijekom 2017. odlučila sam da želim pokrenuti svoj mali catering. Moja partnerica Martina i ja krenule smo zajedno u tu avanturu. Baza kuhinje bila je Ayurveda, koja kaže da se trebamo hraniti sezonskom, lokalnom, svježom hranom, koja ujedno paše našoj individualnoj konstituciji tijela, a izbjegavati sva umjetna sladila, bojila, aditive, rafinirane prerađevine, namirnice tretirane pesticidima.

Na ‘zabranjenoj’ listi stoji i GMO voće i povrće koje u sebi ne sadrži skoro nikakvu nutritivnu vrijednost, a nalazi se na svim policama većine naših dućana te čak ni tržnice nisu iznimka. Većina naših namirnica bila je organskog podrijetla, voće i povrće nabavljale smo od OPG-ova za koje smo znale da ne špricaju svoje vrtove pesticidima niti koriste GMO sjeme. Meni je sadržavao juhu ili svježi hladno prešani sokić, glavno jelo i salatu ili desert. Ambalaža su nam bile staklenke, a pakirale smo ih u papirnate vrećice. Staklenke su prali i vraćali. Trudile smo se raditi što manje otpada i potaknuti druge da to osvijeste i integriraju u svoju svakodnevnicu. Svi su bili jako iznenađeni i zadovoljni cijelim konceptom i hranom koju smo pripremale i veoma su se veselili svakom obroku koji je slijedio.

U jednom trenutku, moja mama se razboljela pa sam odlučila stati sa svime i brinuti se o njoj. Krajem ljetne sezone dobila sam poziv da dođem kuhati u Bol na Braču za Biomaniju. To je bila prva godina godina poslovanja i ja sam došla taman kada u htjeli promijeniti koncetp i menu kućice koja je bila smještena na Zlatnom ratu.

Dobila sam priliku osmisliti i sudjelovati u stvaranju lica i koncepta Biomanije. Postavila sam kuhinju, menije, vodila ljude u kuhinji i kućici gdje smo prodavali hranu. Imala sam osjećaj da bez obzira što to radim za nečiji biznis, da je to i moj projekt jer sve za što su se zagovarali i način na koji su htjela postaviti cijeli posao bio je dio i mog sna i tu smo se našli. Dala sam svu svoju ljubav, znanje i iskustvo u taj projekt, a rezultati su bili fantastični. Imali smo predivan feedback od većine ljudi. Imam osjećaj da smo tamo postavili dobre i lijepe temelje za sve što slijedi. A ekipa… fenomenalna. Neizmjerno sam uživala u svakom trenutku stvarajući taj divan san s njima.

Ljudi narušenog zdravlja često spas potraže u detoks tretmanima. Imaš li i s time iskustva?

Jedno od najljepših iskustava u mom životu je kuhanje u Istri na Ayurvedskom detoksu za klijente s raznim zdravstvenim tegobama. Taj aranžman organiziraju Branko Marković i Nebojša Rađenović, ayurvedski doktori koji s neizmjernom ljubavlju i pažnjom svaki svoj trenutak posvećuju svojim pacijentima.

Njihov program održava se dva puta godišnje, u proljeće i jesen, a ljudi koji tamo dođu prolaze kroz razne individualne tretmane, jedu laganu, nutritivnu i finu hranu, vježbaju jogu, šeću, druže se, sve je kreirano kako bi svaka osoba prošla kroz čišćenje na fizičkoj i mentalnoj razini. Imaju jako dobre rezultate i ljudi od tamo odlaze preporođeni. Zaljubila sam se u te divne doktore i terapeute, način na koji rade, mjesto u kojem se to održava. Cijela atmosfera te poziva na budeš u miru, dobar i nježan prema sebi. Da si posvetiš svaki trenutak kako bi se balansirao i ozdravio.

Kako se osjećaš dok kuhaš? Opiši nam malo svoj kulinarski proces i doživljaj hrane…

Moj proces kreiranja jela nosi me u razna sjećanja, svjetove i svemire moje mašte. Iznimno mi je bitno da je tanjur šaren, da su namirnice sezonske i svježe, da se slažu jedna s drugom kao kombinacija okusa, boja, tekstura, te kako ih naše tijelo probavlja i asimilira nutrijente s obzirom na našu individualnu konstituciju tijela. Obožavam taj proces stvaranja jela, jer me spaja s mojim roditeljima i obitelji, sa svime što sam do sada naučila, s ljudima od kojih sam učila, mjesta na kojima sam bila, sa životom koji sada vodim i iskustvima i znanju koje sada stječem. Sve je to jedan veliki miks nekog mojeg svijeta, mašte i ljubavi kojeg prenosim kao kanala kroz svoje srce i ruke ljudima na tanjure.

U čemu leži blagodat sezonske prehrane?

Kako bismo imali zdrav i balansirani život, važno je biti u harmoniji s prirodom. Naše tijelo veoma je povezano s promjenama godišnjih doba. Mijenjanje prehrane i načina života tijekom sezona odličan je način kako ostati u ritmu s prirodnim ciklusom promjena sezona. Svako godišnje doba u našim tijelima donosi određene promjene i može utjecati na naše zdravlje na pozitivan i negativan način. Na primjer, u Ayurvedi imamo tri tipa tjelesnih konstitucija (doshe).

Vata dosha je konstitucija tijela gdje vladaju elementi zraka i etera i daje nam energiju za kretanje, Pitta dosha je element vatre i daje nam energiju za probavu, a Kapha je element zemlje koja nam daje stabilnost. Svaka od tih dosha također vlada u određenim godišnjim dobima, a priroda nam u svakom godišnjem dobu daje sve što nam treba kako bismo balansirali doshe, odnosno, naše tijelo.

Zimi vlada Kapha dosha, koja kada je u disbalansu donosi osjećaj letargije, u tijelu se stvara sluz koja pogoduje razvoju toksina, jako smo spori i lijeni… Međutim, ako je balansiramo samo s prehranom, osjećat ćemo se stabilno i snažno u tijelu i umu, te Vata dosha koja je onaj dio zime kada je hladno i suho, što nas dovodi u stanje osjećaja depresije i izoliranosti ako smo u disbalansu. Zima je odlično doba za dizanje imuniteta, jer je naša probava jača kada je hladno, a jesen nam je za to pripremila jako puno svojih plodova. Limuni, naranče, nar, zelje, grahorice, mahunarke, divne začine poput cimeta, papra i gorušice koji griju naš organizam…

Okusi koji bi trebali prevladavati u našoj prehrani tijekom zime su slatko, kiselo i slano te bi trebali jesti kuhanu hranu i piti tople napitke.




Kada se ljudi, iz tvog iskustva, najčešće odluče na promjenu načina života (s naglaskom na prehranu)?

Kroz moje iskustvo, ljudi mijenjaju način prehrane (stil života) prvenstveno iz zdravstvenih razloga.

Kada se dovedemo u stanje totalne zatrovanosti tijela i uma, jedini način da to prekinemo je da prepoznamo koje akcije su nas dovele do te situacije i prestanemo raditi ono što nas je u to stanje dovelo te se otvorimo novim i drugačijim stvarima i iskustvima, jer očito je ovo što smo do sada radili bilo pogrešno za nas.

I to je uredu. Tu imamo divnu i jedinstvenu priliku opet ući u sebe, istražiti sebe, otvoriti se novim iskustvima, jer život i takve situacije su ovdje da nas potaknu na osobni rast i razvoj.

Kako bi inspirirala i potakla/savjetovala osobu koja još uvijek nije razmišljala o tome da krene putem načina hranjenja koji osobno promoviraš i živiš?

Htjela bih predstaviti taj način života gdje smo povezani s prirodom, našom hranom, ljudima i svim živim bićima na ovoj planeti, podržavamo, održavamo i dijelimo znanje na svim aspektima i razinama života. Tu održivost i balans s prirodom i okolinom koja je tu oduvijek i u našoj prirodi. Osvijestiti ljude koliko je danas važno znati što jedemo, od kuda naša hrana dolazi, na koji način ju pripremiti da hrani naše tijelo, um i duh a da sve to bude održivo i za dobrobit svih živih bića i naše planete.

Gdje sada radiš i kako se može doći do tvojih jela?

Trenutno pripremam par projekata za iduću godinu, no još uvijek ne bih puno odavala o tome. Ipak, možete me naći na blogu moje jako dobre prijateljice, Selme Terlević, GoSimple.hr, gdje jednom mjesečno izlaze moji recepti na temu zdravog načina života. Također kuham za privatne večere, evente, proslave, vodim radionice kuhanja s manjim grupama, a početkom prvog mjeseca kuhat ću na jednom divnom joga retreatu u Netretićima.

Moj kontakt je madhavicvitkovic@yahoo.com te mi se tu možete javiti ako se zainteresirani za neke od gore navedenih stvari.

Izdvojila bih par savjeta i recepata za zimsku sezonu.

Kako biste održali imunitet i poduprijeli svoje tijelo u ovo doba godine, probajte izbjegavati mliječne proizvode, bijeli šećer, alkohol, hladne napitke…

Sve ovo u tijelu izaziva stvaranje sluzi, koja je idealna podloga za stvaranje i razmnožavanje toksina u našim tijelima. Uvedite u jelovnik fermentiranu hranu, variva, tople napitke, tople zobene kaše, zeleno povrće na pari, namirnice pune C vitamina, namirnice koje nam daju energiju kroz duži period dana kao cjelovite žitarice. Sve što vas grije i od čega imate osjećaj kao da ste ušuškanu u najmekšu i najtopliju dekicu ispred kamina i nikada se ne biste pomaknuli. Ja svako jutro započinjem sa zobenom kašom.

ČAJ ZA DIŠNI SUSTAV

Htjela bih s vama podjeliti i recept za čaj koji je totalno podržao moj dišni sustav i imunitet.

SASTOJCI: lovorov list – 1 kom, kadulja – 1 jušna žlica, origano – 1 čajna žličica, ružmarin – 1 čajna žličica, sladić – 1 ravna jušna žlica PRIPREMA: Sve sastojke stavite u dvije litre vode, kuhajte tri minute pa pustite da odstoji poklopljeno pet minuta te procijedite u termosicu i pijte kroz dan.

Osobno ovaj čaj znam piti mjesecima, a pogotovo od kada je korona počela. Trebamo poduprijeti i zaštititi tijelo u ovakvim situacijama, a hvala Bogu, priroda nam je dala sve što nam treba. Potrebno je razbuditi se i početi raditi na ljubavi i poštovanju prema sebi.

Kada naše tijelo to osjeti, odmah će nam vratiti duplo brže i duplo više, jer i tijelo je živi, inteligentni organizam s kojim itekako možemo komunicirati i imati jedan divan odnos međusobne podrške.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar