Psihologija

Izazovi i darovi psihoterapije: ‘Najteže se suočiti sa svojim odrazom u zrcalu’

geralt via Pixabay

U ovakvim izazovnim vremenima, jako je važno fokusirati se na male stvari, sitne životne radosti koje mogu uljepšati dan. Ići korak po korak i raditi na povezivanju s ljudima koji su nam dostupni. Ujedno ovo je vrijeme koje nam omogućuje samoprocjenu i analizu sebe samih,

ističe psihoterapeut Krešimir Dabo

Sjećam se da sam kao klinac uvijek zamišljao u učionici, u ulozi učitelja ili pak istraživača-novinara koji je istraživao i razotkrivao velike teme koje stvaraju promjene u društvu. Nevjerojatno mi je kako su se ta moja maštanja kasnije u životu posložila i spojila u jednu sliku života koju danas živim.

Studirajući novinarstvo u Zagrebu, brzo se razvila želja za praktičnim iskustvom u struci pa sam vrlo brzo krenuo raditi za različite redakcije, paralelno spremajući ispite na fakultetu i učeći od kolega novinara na Hrvatskom radiju, a kasnije i na Z1 i RTL Televiziji. Nakon nekih šest godina provedenih u medijima, shvatio sam da, iako takav posao nudi sjajne izazove, dinamika novinarstva ne ostavlja prostora za ništa drugo, a znatiželja me pokretala u različitim pravcima. Sve me više zanimao rad iza kamere, analiza komunikacijskih procesa i odnosa s javnošću pa sam prve PR korake napravio na RTL televiziji, da bih kasnije preuzeo vođenje Službe marketinga i odnosa s javnošću našeg jedinog nacionalnog i profesionalnog folklornog ansambla u državi, Ansambla LADO. Nakon provedenih sjajnih pet godina u komunikacijskom odjelu Ansambla LADO, 2014. sam postao i ravnatelj na mandat od četiri godine. Na taj period u Ladu sam iznimno ponosan. Odluka za odlaskom nije bila nimalo laka jer je iza mene bilo deset iznimnih godina, ali procijenio sam da je vrijeme za neko novo poglavlje u životu.

Odlučio sam se usmjeriti u visokoškolsku nastavu, u kojoj sam već tada honorarno bio angažiran, prvo na Sveučilište Vern pa i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, gdje predajem i danas kao vanjski suradnik. Kao viši predavač u stalnom sam radnom odnosu na Visokoj školi Edward Bernays gdje držim kolegije povezane uz komunikacije i odnose s javnošću, kao i predmet Psihoterapija i savjetovanje u interpersonalnoj komunikaciji koji uvijek izazove poseban interes. Rad sa studentima me iznimno veseli, a istraživački rad u području komunikacija i odnosa s javnošću oduvijek me zanimao. Uz to, imam svoje redovne termine za terapeutski rad u psihološkom savjetovalištu Iskoraka i u studentskom savjetovalištu na Bernaysu čiji sam i voditelj. Neki me ljudi znaju pitati kako sam spojio odnose s javnošću i psihoterapiju, a ja im odgovaram kako je Edward Bernays, utemeljitelj odnosa s javnošću, nećak glasovitog Sigmunda Freuda, što već govori samo za sebe.

Što znači raditi kao psihoterapeut i kako to izgleda?

Psihoterapeut ili savjetodavni terapeut može raditi individualno, s grupom ili s parom. Susret obično traje između 45 minuta i sat vremena te je povjerljivog karaktera, što znači da osobe koje dođu na savjetovanje i psihoterapiju se mogu osjećati slobodno podijeliti sve što žele sa svojim terapeutom. Obično se susreti održavaju jednom tjednom ili jednom u dva tjedna, što ovisi o dogovoru i procjeni terapeuta. Individualno savjetovanje podrazumijeva fokus na osobu koja je došla s poteškoćom kroz razumijevanje njezinih potreba, stvaranje dobrog odnosa između klijenta i terapeuta, kreiranje prostora za klijentovu samoprocjenu, edukaciju, razumijevanje osobnih obrazaca, kao i proces upoznavanja vlastitih kapaciteta, želja, mogućnosti i kreativnog sustava iz kojeg se mogu crpiti alati za stvaranje kvalitetnijeg života.

Psihoterapija se provodi razgovorom, ali se pri tome mogu koristiti i različite druge tehnike i metode, ovisno o znanju i pristupu terapeuta. Znanstvena istraživanja su pokazala da sve vodeće psihoterapijske metode imaju otprilike iste efekte. Kao najvažniji faktor koji doprinosi uspješnosti terapije pokazao se kvalitetan odnos između terapeuta i klijenta. Uz njega, vrlo su važni otvorenost, usmjerenost na sebe i pozitivna očekivanja klijenta te iskustvo psihoterapeuta.

Gotovo svi psihoterapijski pravci rade na poticanju uvida klijenta u vlastito stanje, poboljšanju emocionalnog stanja, pružanju novih informacija i uvježbavanju novih ponašanja čija se primjena potiče van terapije.

Koja je uloga/svrha psihoterapije? Čemu ona teži i za koga je namijenjena?

Psihoterapija je skup postupaka koji pomažu osobi dublje razumjeti vlastite psihološke poteškoće te kroz rad na njima bolje upoznati sebe i steći vještine kojima utječe na svoj dotadašnji način razmišljanja, što rezultira osobnim razvojem i boljim svakodnevnim funkcioniranjem.

Korisna je za širok raspon problema: probleme u odnosima s drugim ljudima, razumijevanja vlastitih emocija, strahova, probleme ovisnosti, probleme lakših i težih psihičkih poremećaja, ali sve češće je koriste i potpuno psihički zdrave osobe koje tada osjećaju da im je lakše nositi se sa životnim izazovima.

Metode i tehnike različitih psihoterapeuta mogu biti slične, a razlike ovise o psihoterapijskoj školi kojoj pripadaju.

Realitetna terapija

Realitetna terapija oslanja se na Teoriju izbora koju je utemeljio poznati klinički psiholog i psihijatar William Glasser. Terapeut klijentu nudi drugačiju perspektivu i suradničko vođenje što klijentu omogućava pronalazak novih, boljih načina za postizanje osobnog zadovoljstva. Razumijevanje ljudskog ponašanja i teškoća klijenta realitetni terapeut bazira na Teoriji izbora.

Teorija izbora je razumijevanje ljudskog ponašanja temeljeno na kibernetici drugog reda. Ljudski organizam je zatvoreni sustav čije je funkcioniranje motivirano iznutra, a ponašanje svrhovito s ciljem uspostavljanja unutarnje ravnoteže. Percepcijom informacija iz okoline, njihovom komparacijom s unutarnjim motivima te kreativnošću u usklađivanju s okolinom čovjek nastoji postići ravnotežu, osobno zadovoljstvo.

Meni je realitetna terapija donijela bolje razumijevanje samoga sebe, načina na koji gledam na svijet i ljude i omogućila mi je kako da u sadašnjem trenutku odabirem najbolje izbore za sebe. S obzirom na to da je realitetna terapija pomogla meni, bilo mi je logično odabrati je i za svoj profesionalni put.

istaknuo je psihoterapeut Krešimir Dabo




Što znači ‘rad na sebi’?

Svaka osoba ima svoje viđenje rada na sebi. Nekome to može biti kontinuirana tjelesna aktivnost, nekome bolje razumijevanje bliskih ljudi, trećima je to mijenjanje ponašajnih obrazaca.

Osobno smatram da proces osobnog razvoja cjeloživotni proces koji podrazumijeva stalnu procjenu sebe, svojeg ponašanja, svog misaonog procesa, ali i evaluaciju svojih osjećaja, pozicije u odnosima, navika, štetnih obrazaca, kao i reviziju duhovnog i tjelesnog aspekta svakog čovjeka.

Što se događa kada potiskujemo ili negiramo loše emocije?

Potiskivanje ili negiranje negativnih emocija svakako nije dobro rješenje niti vodi prema boljem razumijevanju sebe i vlastitih kapaciteta. Negativne emocije su nam jasan i snažan signal koji nam nešto poručuje. Zato ih je važno proživjeti, shvatiti zašto se javljaju, što nam poručuju i kako nam mogu pomoći da promijenimo svoj život nabolje.

Što znači živjeti autentičan život u svoj njegovoj punini i što nas u tome koči?

Ako govorimo o autentičnosti kao dosljednosti svojim stavovima, otvorenom pokazivanju emocija i životnih odabira i postupaka, tada možemo govoriti po puno faktora koje nas priječe u transparentnom pokazivanju sebe. S jedne strane snažan utjecaj društvenih normi koje odlučujemo slijediti i prilagoditi se jer se to nekada čini lakše i jednostavnije, s druge strane u našem mentalitetu postoji snažan osjećaj stida, srama i osjećaja krivnje s kojim mnogi klijenti dolaze u terapiju, a koji se kod mnogih aktivira još u djetinjstvu zbog različitih razloga ili ‘neprilagođenog’ ponašanja koje se okolini nije sviđalo.

Društvo smo iznimnih normativa što stvara specifičnu okolnost u formiranju naših ličnosti. Međutim, kako ćemo se nositi s tim, na kraju je ipak naša odluka i naš odabir, koji nije uvijek lak niti jednostavan, ali biti dosljedan sebi može biti nečiji jedini način života. Takvi su ljudi često sebe vide sretnije u odnosu na druge.

Treba li ganjati sreću i može li se naučiti biti sretan?

Sreća je jako širok pojam kojeg svi tumačimo na razne načine. Slično kao i uspjeh. Ako sreću doživljavamo kao stanje ispunjeno zadovoljstvom i blagostanjem, to onda uvelike ovisi o našem stavu, duhu i pristupu životom, a puno manje o okolnostima u kojima živimo.

Znamo i sami da postoje ljudi koji žive u teškim ili skromnim životnim uvjetima, ali govore da su zadovoljni i spokojni, kao i mnoge koji žive u naoko raskošnim stilom života i materijalnom izobilju pa su nesretni ili nezadovoljni.

To govori o snažnoj moći naše percepcije, načinu na koji doživljavamo sebe i svijet oko sebe i onome što radimo da bismo se osjećali dobro te kakvu ulogu zauzimamo u životu. Ključ je uvijek u nama.




Što je zapravo self help?

Pristup self helpa razvio se sa snažnim zamahom kapitalizma u kojem je bilo potrebno dobiti brza i učinkovita rješenja u svim područjima pa tako i u poteškoćama s mentalnim zdravljem, međutim instant rješenja nikada nisu donosila dubinske promjene, iako na prvu mogu djelovati korisno. Savjeti oko toga kako učiniti svoj dan boljim ili popraviti loše raspoloženje, može biti jednokratno učinkovito, međutim u ozbiljnom terapeutskom procesu otvaraju se važna i dubinska pitanja oko analize razloga našeg nezadovoljstva, okidača, naše percepcije, uvjerenja i svega onoga što kreira naš unutarnji sustav. Iz pozicije razumijevanja svojeg osobnog procesa, možemo kreirati i nove načine promatranja okoline i odabira novih ponašanja. To self help pristup teško može omogućiti.

Prijatelji ili psihoterapeut?

Prijatelji su nam važan dio života, a dobra i čvrsta prijateljstva mogu biti veliki oslonac i podrška. Nekada i sjajan korektiv, otvaraju nam nove poglede na teme kojima se bavimo, savjetuju i sugeriraju, što može biti od iznimne koristi.

S druge strane terapeut nudi strukturirane uvjete rade, alate i tehnike koji vode klijenta kroz samoprocjenu, te stručniji pristup u psihološkom procesu razvoja.

I jedna i druga pozicija (prijateljska i terapeutska) korisna je i važna i oplemenjuje živote, ako to tako druga strana vidi, čuje i osjeća.

Kako prepoznajemo trenutak kada treba potražiti stručnu pomoć?

Ljudi koji dolaze u terapiju su osobe koji se najčešće nalaze pred zidom i ne znaju kako dalje. Stupanj frustracije je na toliko visokoj razini da jednostavno se s time ne mogu nositi sami. To je trenutak kada obično potraže pomoć. I ta skupina klijenata je u mojoj praksi najbrojnija. Postoji i kategorija klijenata koji dolaze zbog neke jedne, određene i specifične aktualne poteškoće koja ne stvara veliku frustraciju, ali ne mogu naći odgovarajuće rješenje i skupina onih koji dolaze mentalne higijene radi bez nekih aktualnih visokih frustracija.

Zašto je istina o nama najčešće bolna tek kada je osvijestimo?

Jer nam donosi suočavanje s onim što do sada nismo htjeli ili mogli vidjeti, jer ukazuje na našu svojevrsnu slabost ili grešku i jer nas istina o nama usmjerava prema samima sebi i ukazuje da mi sami moramo biti pokretači osobne promjene i preuzeti odgovornost za sebe u svakom smislu. To nitko umjesto nas neće i ne može učiniti, a niti je itko to dužan. To može biti bolna spoznaja.

Najteže se suočiti sa svojim odrazom u zrcalu i napraviti samoprocjenu. To je najizazovniji dio našega rada. Vraćanje na nas same i ono što smo, tko smo i što radimo zahtjeva veliku otvorenost prema sebi samima i preuzimanje odgovornosti za ono što činimo, mislimo i osjećamo.

Živimo u narcističnom društvu koje nas uči da malo ili nimalo propitujemo sebe i svoje stavove, uvjerenja i ponašanja. Manjak ili odsustvo zdrave kritike prema sebi, odraz je toksičnog društva. Bez suočavanja sa sobom, teško možemo napraviti korak naprijed.

Mogu li se emocionalne rane manifestirati i fizički?

Često klijenti upravo dolaze s nekom simptomatologijom na fizičkoj razini. Glavobolja, nesanica, manjak apetita i slično. Uvijek nužno utvrditi prvo potencijalne medicinske razloge tih pojava pa je običaj obično takve klijente usmjeriti prvo prema liječniku opće medicine pa kada se eliminiraju dijagnoze toga tipa, možemo pristupiti psihoterapiji ili savjetovanju.

Koliko na život današnjice utječu društvene mreže?

Društvene mreže uvelike su promijenile mnoge naše komunikacijske navike, od načina na koji se informiramo preko održavanja odnosa u digitalnom okruženju. Upoznajemo se i zaljubljujemo preko različitih online platformi, kupujemo, zabavljamo se, upravljamo kućanstvima…

Sve nam to danas omogućuje tehnologija, a društvene mreže k tome nameću standarde estetike i stila života te društvene trendove koji mnogi žele slijediti, osobito mlađa generacija koja je izložena Tik Toku i Snapchatu. Stoga se kod nekih mladih ljudi koji dolaze u savjetovanje može primijetiti manjak fokusa i koncentracije, problemi s učenjem, manjak socijaliziranosti, teško uspostavljanje dobrih odnosa…

Iako s jedne strane, društvene mreže su nam donijele protok informacija i mogućnost biranja sadržaja, svakako su najmlađe generacije udaljile od uobičajenog načina međusobnog povezivanja, smanjile empatiziranje te transferirale vršnjačko zlostavljanje i na digitalne platforme.

Takvim slučajevima pristupam vrlo individualizirano, ovisno s čim klijenti dolaze u terapiju, koji su im razlozi dominantni te kakve su osobnosti. Govoreći načelno, radi se uglavnom na jačanju zdravog samopouzdanja, kritičkom promišljanju te razvijanju empatije.




VJEŽBE IZ PRAKSE KOJE MOŽETE PRIMJENITI:

Tugovanje

  • Prihvatite pomoć obitelji i prijatelja
  • Pazite na prehranu i redovito vježbajte
  • Spavajte koliko god vam je potrebno
  • Nemojte se uspoređivati s drugima
  • Čuvajte se autodestruktivnih navika
  • Pokušajte se vratiti u rutinu
  • Nemojte brzopleto donositi odluke
  • Čuvajte uspomenu na voljenu osobu
  • Izađite iz kuće
  • Pomažite drugima
  • Preispitajte svoje životne prioritete

Anksioznost

  • Duboko udahnite.
  • Prihvatite da ste anksiozni te da je tjeskoba samo osjećaj, a ne i činjenica.
  • Shvatite da se vaš um u iznimno stresnoj situaciji može poigravati s vama.
  • Preispitujte vlastite ideje i strahove.
  • Zamislite se na nekom ljepšem mjestu.
  • Postanite promatrač okoline koji suosjeća. Prestanite osuđivati sebe i druge.
  • Laskajte si i sami gradite svoje samopouzdanje.
  • Usredotočite se na sadašnji trenutak.
  • Zaposlite ruke bilo čime. Najgore što možete učiniti za sebe je besposleno zuriti u prazno.

Napadaj panike

  • Stavite ruku na nešto čvrsto.
  • Nabrojite pet stvari koje vidite.
  • Nabrojite četiri stvari koje čujete.
  • Nabrojite tri stvari koje možete namirisati.
  • Nabrojite dvije stvari koje možete osjetiti dodirom.
  • Usredotočite se na okus u ustima.
  • Ponovite iste korake u drugoj prostoriji.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar