Drago Plečko: Programiranje ljudske podsvijesti uspjelo je kontroverznom američkom znanstveniku, ali pod koju cijenu?

Piše Drago Plečko

Kontroverzni patopsiholog Boris Sidis programirao je podsvijest svog sina u najranijoj dobi i tako stvorio najmlađeg studenta matematike na Harvardu i – tragičnu ličnost

Navodno postoji više od stoljeća nerazjašnjen način kako je 8-godišnji dječak u potpunosti ovladao s 10 stranih jezika. Nevjerojatna moć podsvijesti se najbolje vidi iz gotovo nepoznatog, ali mitskog primjera Williama Jamesa Sidisa (1898.-1944.), čovjeka koji je upisao matematiku na Harvardu s 11 godina, predavao tri kolegija matematike na teksaškom sveučilištu sa 17 godina, govorio 40 jezika i navodno imao u povijesti nezabilježen kvocijent inteligencije između 250 i 300.

Iza svega, po mišljenju upućenih, stoji opsesija njegova oca, Židova izbjeglog iz Ukrajine, o potrebi programiranja djece u najranijoj dobi kako bi razvila gotovo nadnaravne sposobnosti. On i njegova supruga su oštro kritizirani od strane struke što ih očito nije spriječilo da eksperiment s aktivacijom intelektualnih potencijala u preranoj dobi provedu na vlastitu sinu. Sa stanovišta razvojne psihologije, ono što su propovijedali Sidisovi bilo je svetogrđe i nedopustivo poigravanje s nezrelom psihom djeteta.

Godina rođenja malog Billyja se podudara s godinom izlaska kapitalnog djela Borisa Sidisa “Psihologija sugestije”, a neki izvori tvrde da Kongresna biblioteka ima i danas spise koji se još detaljnije bave načinima manipulacije koju je provodio Sidis.

Cijela je priča toliko fantastična da u nju nije lako povjerovati. Boris Sidis je autor i više drugih knjiga, kao psihijatar se bavio tzv. abnormalnom psihologijom, ma što to značilo, i hipnozom, a iz njegovih se spisa može samo naslutiti kako je otvorio vrata podsvjesnom programiranju djeteta koje je s dvije godine čitalo New York Times, a nije se uspjelo upisati na studij s 9 godina jer su ga sva sveučilišta smatrala – djetetom. Kao najmlađi student u povijesti Harvarda je to postao s 11 godina.

Do 16. godine je dosegao sve akademske stupnjeve, ali je ujedno pokazivao da taj silni napredak ima cijenu.

Počeo je govoriti da će život provesti kao usamljenik i u celibatu, a pomalo je došao u sukob sa zakonom, zbog sudjelovanja u javnim protestima koje su američke vlasti doživljavale ljevičarskima pa je čak u jednom trenutku osuđen na godinu i pol zatvora. Njegov je otac izbjegao sinovo utamničenje prebacivanjem u jedan sanatorij na istočnoj obali SAD dok je mladi Billy sve više čeznuo za svakodnevnom životnim radostima. Posve je odustao od karijere znanstvenika i sve više pokazivao interes za ekscentrične ispade te počeo raditi kao automehaničar, prodavač u trgovini, čak i uske krugove zainteresiranih podučavati alternativnu povijest Amerike.

Bio je radikalni pacifist i skupljač neobičnih predmeta.

S vremenom se udaljio od roditelja, a godinama su ga progonili strahovi da će ga sustići kazna zatvora iz Bostona. Pomalo se razvio u tragičnu i izgubljenu osobu. Da je u pitanju vrlo ozbiljna priča može se razabrati i iz njegove biografije koju je napisala Amy Wallace. Već je poznata činjenica da su tajne službe i vlade eksperimentirale s raznim tehnikama sugestije u svrhu političke manipulacije i ‘pranja mozga’, od zloglasnog MK Ultra projekta do humanijih pokušaja kojima se pokušava ubrzati učenje stranih jezika.

U Europi je pionir tzv. sugestologije Bugarin dr. Georgi Lozanov, a i hipnozu su istraživale desetine istraživača. Prvobitni je zaključak bio da pod takvim oblikom sugestije osoba ne bi nikada učinila ono što ne bi i pri punoj svijesti, no najnoviji podaci koji su iscurili iz ne-baš-tako poznatih institucija govore da oko sedam posto osoba možemo privoljeti na ama baš sve, bez obzira na njihove moralne stavove. No ono što zbunjuje jest to da nije poznato da je itko postigao ovako nevjerojatan učinak na podsvijest kao Boris Sidis na svog sina iako treba uvijek ponoviti da je rizik od ovakve manipulacije u vrlo ranoj dobi vrlo visok.

Mada je svima jasno da se znanja koja posjeduje čovječanstvo gomilaju takvom brzinom da je pitanje vremena kad će se s učenjem krenuti u što mlađoj dobi. Nevjerojatno brza izmjena informacija koju je donio internet vjerojatno već kondicionira ljudske mozgove na daleko veće izazove nego ih uopće možemo zamisliti.

Dakako, još od pionirskih studija Achtenbergove i dokaza koje daju Schultz, Jacobson, Murphy, Dispenza, Lipton, Heyeva, Bryd, pogotovo Kašpirovski i Dossey, ali i neki mistici poput Phineasa Quimbya, jasno je da je potencijalni utjecaj na bolesti putem podsvijesti i sugestije – golem. Istraživanja u tom smjeru donekle usporava orijentiranost farmacije i moderne medicine prema molekularnoj biologiji i podcjenjivanje dosega naše vlastite svijesti.