Psihologija

Raskrinkavanje laži: Znakovi da netko nije iskren prema vama

S kime god vodili razgovor ili prepisku, možete biti sigurni u jedno: lagat će vam. A i vi njemu. Ljudi lažu iz brojnih razloga – da izvuku korist, opravdaju se, izbjegnu odgovornost, prebace krivnju, pokažu se u boljem svjetlu, nekome napakoste ili nekoga ohrabre i utješe.

Dok neke laži upropaštavaju živote, druge su korisne jer olakšavaju komunikaciju i čuvaju odnose. Ipak, i one su dugoročno štetne jer šire virus laganja i podrivaju povjerenje. Prema psihologu dr. Paulu Ekmanu, laži nose dva ruha. Jedno su “laži s niskim ulogom”, kojima se svi služimo. To su laži poput, “nisam primio tvoju poruku” ili “oprosti na kašnjenju, pokvario sam želudac”. S druge strane, “laži s visokim ulogom” tiču se ozbiljnijih situacija kao što su bračne krize, intervjui za posao, policijska ispitivanja i suđenja. Jedna je od takvih laž koju je izrekao američki predsjednik Bill Clinton 1997. prilikom saslušanja o aferi s tajnicom Monicom Lewinsky.
– Nisam imao spolnih odnosa s tom ženom, rekao je, iako su naknadno dokazano suprotno.

ISTICANJE POŠTENJA OTKRIVA MULJATORA

Izjave “meni se može vjerovati”, “ja se držim zakona” ili “ja sam pošten građanin” trebale bi vam uključiti signalnu žaruljicu. I fraze “istinu govoreći” i “da budem iskren” također ukazuju na pokušaj prikrivanja muljanja.




UKRATKO, NEMAMO POJMA!

Ako smo okruženi lažima, sigurno smo naučili prepoznavati ih, zar ne? Nažalost, ne. Istraživanja pokazuju da smo u tome izuzetno loši, no malobrojni majstori detekcije upoznali su javnost sa znakovima po kojima razabiru laži od istine. Zahvaljujući lekcijama najuspješnijih čitača laži i obični ljudi mogu steći tu vještinu i zaštititi se od sveprisutnih muljatora. Australac Steve Van Aperen, stručnjak za poligrafsko ispitivanje i kriminalno profiliranje, slovi kao velemajstor razotkrivanja lažljivaca. On je, od stvarnih ljudi, najbliži fiktivnom istražitelju Calu Lightmanu, kojeg je u seriji “Laži mi” utjelovio Tim Roth. Detektiv koji je pomogao policiji u uspješnom rješavanju 68 ubojstava kaže da prilikom ispitivanja sumnjivaca prati tri skupine pokazatelja: sadržaj i strukturu govornog jezika, govor tijela i stil govora.

– Gledam koliko se ispitanik ograđuje od svojih riječi putem upotrebe osobnih zamjenica u trećem licu. Zatim, utvrđujem proturječje između riječi i gesta, držanja i izraza lica – kaže Van Aperen. – Napokon, obraćam pažnju na ton, brzinu i ritam govora, primjerice ubacuje li ispitanik “hm”, “eh” i “ovaj”. Nitko nije savršen lažov. Uvijek ima izdajničkih znakova, samo što ih većina ne uočava.

PSIHOPATI LAŽU A DA NI NE TREPNU

Psihopati su najuspješniji lažovi jer imaju visoku toleranciju na stres i odsustvo straha od kazne. Zahvaljujući stabilnim emocijama odlično se nose s pritiskom i mogu slagati bez treptanja.

 Eren Li 

ŠEST KLASIČNIH ZNAKOVA LAGANJA

Znanja koja ćete ovdje steći bit će vam dovoljna za “provaljivanje” prosječnih prevaranata i muljatora iz svakodnevice. Psiholozi se slažu da su sljedeći simptomi valjani pokazatelji da vam sugovornik laže.

  1. ZNOJENJE I MEŠKOLJENJE
    Lažovi se češće znoje, meškolje, dižu glas, kašljucaju i zamuckuju od onih koji govore istinu. Sve navedeno nehotične su fiziološke reakcije koje nastaju kao posljedica njihovog straha da će biti razotkriveni.
  2. IZBJEGAVANJE ILI SKRETANJE POGLEDA
    Većina je lažova svjesna da je laganje pogrešno pa zbog nelagode smanjuje očni kontakt sa sugovornikom. Povrh toga, gledanje u oči remeti koncentraciju koja je potrebna za laganje. Lakše je iznositi neistinu gledajući u nešto neživo i nepomično kao što je zid ili tepih. Pokreti očiju, odnosno smjer u kojem sugovornik gleda, mogu pomoći da razlikujete istinu od laži. U zavisnosti od dominantne ruke, razlikovat će se i obrasci pokreta očiju. Zato ćemo ovdje prezentirati obrasce samo za dešnjake. Desno znači desno, a lijevo znači lijevo. Preciznije, ako kažemo da će osoba pogledati gore lijevo, to znači da će iz vaše perspektive pogledati gore lijevo, a ne sa svoje. Znači, lijevo znači vaše lijevo, desno znači vaše desno.

    Kada vas osoba gleda direktno u oči, ona procesuira i komunicira informacije koje se nalaze blizu njenog svjesnog uma. No ako joj postavite pitanje izvan tog konteksta, svakako mora doći do otklona pokreta u neku stranu. Dešnjak poseže za informacijom gore desno kad se prisjeća nečega što je već vidio, nečega što mu je poznato – što je bilo u prošlosti. No dešnjak poseže za informacijom gore lijevo kad u svojoj glavi konstruira situaciju odnosno vizualnu informaciju koju do tog trenutka ili nije vidio ili nije u svojoj glavi zamišljao – što može biti u budućnosti. Ako osobi postavite pitanje koje se referira na prošlost, a ona pogleda gore lijevo, to znači da ili laže ili nadopunjava informacije koje joj nedostaju odnosno komadiće informacija za koje joj je izblijedilo sjećanje. No ako je čovjek koji laže pripremljen da će ga netko ispitati, situacija je drugačija.

    Stručnjak za neverbalnu komunikaciju Richard Newman tvrdi da ljudi najčešće ne znaju čitati signale govora tijela te pogrešno pretpostavljaju da lašca odaje skrivanje lica i izbjegavanje kontakta očima, no istina je, kaže, upravo suprotna. Ako osoba koja vas nema običaj gledati uoči odjednom pokušava uspostaviti kontakt očima, taj iskorak iz uobičajenog ponašanja može biti znak da u tom trenutku nije iskrena.
  3. PREKRIVANJE USTA
    Ovo je nagonski pokret koji se javlja u djetinjstvu: mnogi lažljivci prinose ruku ili nekoliko prstiju usnama kao da žele spriječiti izgovaranje laži. Odrasli su svjesniji svojih gesta pa često brzo povuku ruku i dotaknu samo nos. Ostali sumnjivi pokreti uključuju dodirivanje vrata, povlačenje uha, trljanje očiju ili popravljanje okovratnika.
  4. UPOTREBA NEGACIJE
    Lažov iznadprosječno često koristi negaciju. Ako sugovornik uporno navodi ono što “nije” iako nije izričito upitan “jesi li…?”, izgledno je da nešto skriva. Isto vrijedi i za učestalu upotrebu riječi “nikad”, “nitko” i “neću”. No samo nijekanje krivnje nije znak laganja.
  5. PRIČANJE KRONOLOŠKIM REDOM
    Ako se radi o složenoj laži koja zahtijeva dužu priču, sugovornik je iznosi pravilnim redoslijedom jer ju je naučio napamet. Ako sumnjate da je priča izmišljena, tražite da vam je ispriča od kraja. Pitajte ga “kamo ste krenuli prije nego što ste vidjeli unesrećenog kako leži” i gledajte hoće li se zbuniti.
  6. IZOSTAVLJANJE ILI PRETJERIVANJE U DETALJIMA
    Izmišljene priče obično oskudijevaju detaljima. Ako ste sumnjičavi zbog šturih odgovora, pritisnite sugovornika zahtjevom da iznese detalje. Tko govori istinu, obično će to biti u stanju. S druge strane, ako sugovornik sam od sebe iznosi puno detalja koji nisu bitni za priču, moguće je da vam pokušava zamazati oči i pokazati se vjerodostojnijim nego što jest. Na primjer, ako pitate partnera: “Pa dobro, gdje si ti do sada?”, a on se naširoko raspriča kako je bio u dućanu i kupio kruh, mlijeko, jaja i šećer te je umalo na putu izazvao prometnu i stoga je usporio, previše detalja u priči može značiti da je uložio mnogo vremena u razmišljanje kako da se izvuče iz situacije pa je kao rješenje konstruirao kompliciranu laž.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar