Što navodi čovjeka da bude zao? Da spletkari, podmeće, vara i laže? Uzima što mu ne pripada, muči, manipulira i straši? Da bismo odgovorili na ova pitanja moramo zaroniti u um psihopata i sociopata, odnosno antisocijalno poremećenih osobnosti koje uvijek traže način kako doći i ostati na vrhu socijalne ljestvice
Na spomen riječi psihopat ili sociopat prvo nam na pamet padaju serijski ubojice i silovatelji, no nisu svi psihopati fizički nasilni. Većina ih zlostavlja psihički ili neprimjetno manipulira okolinom, ostajući ispod radara pravosuđa. Takve ćete vrlo često pronaći u svijetu financija i politike, ali i u intimnim odnosima.
Poslovni je svijet pun nenasilnih psihopata koji su spretno maskirali svoje zloćudne sklonosti u društveno prihvatljivo pakovanje. Psihopatske osobine poput pohlepe, sebičnosti, manipulativnosti, bezobzirnosti i sklonosti riziku pronađene su kod mnogih visoko rangiranih menadžera u kapitalističkim društvima. Britansko je psihološko društvo 2008. procijenilo da 50 posto menadžera ima psihopatske osobine. U mladim je demokracijama još i viši postotak ‘umjerenih’ psihopata, jer nema zakona koji bi ih zaustavio ili tradicije poštivanja zakona.
PSIHOPATI KOJI SU OSTAVILI KRVAV TRAG U POVIJESTI
Neki od psihopata ostavili su dubok i krvav trag u povijesti. Mongolski vojskovođa Džingis Kan, španjolski Veliki inkvizitor Tomas de Torquemada, Staljin, Adolf Hitler, Mao Ce Tung, Sadam Husein i Osama Bin Laden dio su psihopatske ‘kreme’ iz zadnjeg tisućljeća.
U jednoj studiji, stručnjaci s britanskog Sveučilišta u Surreyju usporedili su uspješne poslovne ljude s pacijentima u strogo čuvanoj psihijatrijskoj bolnici Broadmoor. Kod poslovnjaka je otkrivena veća sklonost narcizmu, laganju, opsesijama i prisilnim radnjama nego kod psihijatrijskih pacijenata. S druge strane, poslovnjaci su se pokazali manje agresivni i impulzivni od pacijenata. Iz toga su istraživači zaključili da su menadžeri primjer ‘uspješnih psihopata’, antisocijalno poremećenih ljudi, ali bez sklonosti nasilnim zločinima.
– Tko je bistar, društveno kompetentan i želi izbjeći zatvor upotrijebit će svoje psihopatske sklonosti da se domogne položaja na kojemu može legalno dominirati i kontrolirati – tvrdi prof. Robert Hare, autoritet za psihopatiju s kanadskog Sveučilišta British Columbia.
VIŠE JE MUŠKARACA MEĐU PSIHOPATIMA
Većina su psihopata muškarci, a psihopati oba spola tvore jedan posto ukupnog svjetskog stanovništva. Jedna četvrtina muških osuđenika na zatvorske kazne u SAD ima psihopatska obilježja.
ZNAKOVI UPOZORENJA
Psihopatske se tendencije mogu opaziti u već u djetinjstvu, a tipični su znakovi odsustvo straha, tvrdoglava neposlušnost, ravnodušnost na tuđu patnju i nasilje prema vršnjacima ili životinjama. Psihopat ili sociopat je svjestan razlike između dobra i zla, ali ne mari za nju. Ima nisku empatiju, ne preže ni pred čime i često krši zakon, društvene norme i tuđa prava. Zbog niske empatije s psihopatom je teško uspostaviti prisnu vezu jer ne razvija dugotrajne i duboke pozitivne emocije ni prema kome. No, sposoban je održavati privid prisne veze dok mu to odgovara. Sklon je riskirati. U pravilu je nagao, nestrpljiv i razdražljiv. Brzo ga obuzima gnjev i nasilnost, no može se suzdržati ako ima dugoročan plan da nekome naudi ili se nečega domogne.
– Među psihopatima je triput viša stopa nasilja te dva i pol puta viša stopa drugih antisocijalnih djela poput laganja i seksualnog iskorištavanja nego među prijestupnicima koji nisu psihopati – navodi prof. Joseph Newman sa Sveučilišta u Wisconsinu.
ZAVIRIMO U PSIHOPATSKI MOZAK
Znanstvenici vjeruju da su mozgovi psihopata drukčiji od mozgova normalnih ljudi. Razlike su uočene u amigdali, koja obrađuje emociju straha i osjećaj za opasnost, te u čeonoj kori i drugim dijelovima koji upravljaju odlučivanjem. Jedno je istraživanje utvrdilo da ljudi s dijagnosticiranom psihopatijom imaju manju amigdalu, a drugo da imaju prosječno 18 posto manji volumen tkiva u čeonoj moždanoj vijugi od nepsihopata.
– Rezultati istraživanja pokazuju da psihopati vole gledati ljude kako pate. Ugoda koju osjećaju daje im poticaj da nastave zlostavljati – komentirao je autor istraživanja Benjamin Lahey. Mnogi su pokusi pokazali da su psihopati otporniji na stres i strah. U klasičnom pokusu, ako se nekome prišuljate s leđa i pljesnete rukama, taj će se trgnuti, a dlanovi će mu se ovlažiti. No, ako isto učinite psihopatu, on neće ni trepnuti, a ruke će mu ostati suhe.
PRVACI U SEKSUALNOM OSVAJANJU
Mnogi su priznali da su imali najbolji seks u životu s ljudima koji su se naknadno pokazali psihopatima. Psihopati su skloniji preljubu i riskantnim pustolovinama.
GENETSKA PODLOGA PSIHOPATIJE
Dok su raniji psihijatri i psiholozi bili uvjereni da psihopatija nastaje isključivo kao posljedica stresa ili trauma u djetinjstvu, proteklih su desetljeća istraživanja otkrila nekoliko genetskih varijanti koje su bitno češće prisutne kod psihopata. Te genetske varijante utječu na rad mozga, potičući agresivnost i uživanje u tuđoj nevolji. Psihopat ima deblju kožu od običnih ljudi, a za to su odgovorni i geni.
– Čini se da je psihopatija nasljedna i da ima bar djelomične temelje u biološkim faktorima povezanim s osnovnim emocionalnim sustavima. Zreli psihopat nikad ne razvija emocije kao što su empatija, krivnja i sposobnost marenja za druge – rekao je prof. Richard Wiebe, stručnjak za povezanost psihe i kriminaliteta s Državnog sveučilišta u Fitchburgu u Americi.
PREPOZNAJTE PSIHOPATA
Istraživači su otkrili da psihopati i sociopati uobičajeno imaju sljedeće osobine:
- Odsustvo empatije, osjećaja krivnje, kajanja i savjesti – ne suosjećaju s drugima i ne razumiju emocionalne posljedice svog ponašanja
- Hladna, proračunata osobnost – sposobnost i želja da iskoristi druge radi vlastite koristi
- Plitka emocionalna iskustva – nedostatak stvarnih emocija u mnogim životnim situacijama te ograničena sposobnost za ljubav
- Narcizam – prema sebi osjećaju divljenje i ljubav (najčešće je to obrambeni mehanizam zbog duboko usađenog osjećaja manje vrijednosti)
- Prepotencija, visoka predodžba o svojoj vrijednosti – sebe vide superiornijim naspram drugima, što je često iluzija.
- Površan šarm i neiskrena laskavost – iako nikad ne shvaća prave osjećaje drugih ljudi, sposoban je glumatati oponašajući ljude oko sebe, što u početku može ispasti šarmantno i normalno ponašanje
- Visoka inteligencija – često sociopati i psihopati imaju visoku inteligenciju koji koriste kako bi manipulirali drugima
- Skrivanje pravih namjera – teško ih je pročitati jer dobro skrivaju iskrene namjere
- Naglašena seksualnost – nedostatak osjećaja kajanja, krivnje i emocionalne privrženosti takvim ljudima omogućuje da u veze i seksualne odnose ulaze bez propitivanje vlastitih želja
- Osjetljivost na kritiku – često osjećaju da njihove sposobnosti i vrline nisu dovoljno priznate od drugih ljudi pa svaku kritiku shvaćaju osobno
- Paranoja – neshvaćanje vlastitih i tuđih emocija u kombinaciji s narcizmom izaziva manjak povjerenja prema drugima
- Sklonost despotizmu i autoritativnom ponašanju – sebe vide kao najviši autoritet u svim situacijama
- Ne podnose dosadu – traže stalnu stimulaciju okoline, jer sve im ubrzo postaje dosadno
- Težnja za brzim zadovoljavanjem želja i poriva – nedostatak žaljenja i empatije dovodi do toga da sociopati češće riskiraju i donose nagle odluke ovisno o trenutnoj situaciji
- Kompulzivno laganje – dio je to njihove fasade, koju koriste da dođu do cilja. Rijetko govore istinu i stoga ih je teško pročitati.
- Slijede zakone – unatoč popularnom vjerovanju, sociopati najčešće nemaju problema sa zakonom u odrasloj dobi. No nastoje pronaći rupe u zakonu kako bi se uzdigli na vlast i došli do moći. Najčešće se uspijevaju kontrolirati i ne prelaze zakonske granice pa ih je i teško otkriti
- Okrutnost – u ranoj su dobi skloni biti okrutni prema životinjama
- Otpornost na strah i tugu
- Naglašen gnjev, mržnja, zavist i pohlepa
- Naglost, teško kontroliranje postupaka
- Odbijanje preuzimanja bilo kakve odgovornosti
RAZLIKA PSIHOPATA I SOCIOPATA
Mala je razlika između sociopata i psihopata, no neki psiholozi se slažu da su sociopati impulzivniji, a psihopati više proračunati, odnosno planiraju kako, kada i što nešto trebaju napraviti. Psihopati su stoga nešto skloniji kriminalu, pa se općenito pojam psihopata prije opisuje za nekoga tko je lud i poremećen, dok se sociopat veže prvenstveno uz nedostatak empatije. – No naziv antisocijalni poremećaj ličnosti zamijenio je ranije nazive psihopatija i sociopatija. Pojedinac s ovim poremećajem teško ili nikako ne prihvaća društvene norme, pravila i načine ponašanja – kaže nam psihologinja Petra Malešević.
MOŽE LI SE ZLOČESTOĆA IZLIJEČITI?
Psihopatija, odnosno antisocijalni poremećaj, ne smatra se bolešću i ne može se ‘izliječiti’. Odrasle nasilne psihopate nužno je fizički onemogućiti u pravljenju štete, bilo dugotrajnim zatvorom ili smrtnom kaznom. Neki stručnjaci tvrde da je moguće djelovati na djecu s psihopatskim tendencijama tako da one ne prerastu u punu psihopatiju. Za sprečavanje razbuktavanja psihopatije ključno je buđenje empatije. Tretman koji se pokazao donekle uspješnim zove se dekompresijski model, a razvilo ga je osoblje u Centru za liječenje mladeži u američkom gradu Mendoti u Wisconsinu. Tretman se temelji na spoznaji da kazne i prijetnje kaznom djeluju mnogo slabije na psihopate nego na normalne ljude zbog razlika u mozgu i hormonima. Zbog toga su psihopati šest puta skloniji ponavljanju kaznenih djela nego nepsihopatski osuđenici.
Stručnjaci iz Centra za liječenje mladeži kažu da je na psihopatske mozgove lakše utjecati nagradama nego prijetnjama i kaznama
Dekompresijski model sastoji se od davanja pozitivnih poticaja mladim psihopatima – opisuje savjetuje američka terapeutkinja i kolumnistica Vanessa Van Edwards. Kad god opaze dobro ponašanje, zaposlenici Centra odmah daju neku vrstu nagrade – a to može biti lijepa riječ ili povlastica.
Rezultati tretmana ohrabruju: među mladim psihopatima koji su podvrgnuti dekompresijskom modelu u iduće je četiri godine zabilježeno 34 posto manje ponovnih uhićenja nego među njihovim psiho-vršnjacima koji nisu prošli jednak tretman. Nadalje, kod tretiranih psihopata stopa nasilnih zločina smanjila se za 50 posto nego kod netretiranih, a stopa ubojstava pala je na nulu. No oprosta od kazne za psihopate ne bi trebalo biti. Ako imate posla s psihopatom, a ne možete pobjeći niti se osloniti na pravosuđe, pokušajte i vi s pozitivnim poticajima, odnosno s nagradama za dobro ponašanje.
– Uvijek nagradite dobro i vidjet ćete ga sve više – savjetuje Van Edwards. Zamisao da bi zlostavljače valjalo odobrovoljavati mnogi će doživjeti spornom, no shvatite to samo kao privremenu samopomoć do pronalaska boljeg rješenja – trajnog udaljavanja od psihopata ili njegovog završavanja iza rešetaka. Iako su njihovi središnji živčani sustavi različiti od normalnih, psihopati ne smiju biti pošteđeni od kazne za svoja zlodjela. Geni donose psihopatske predispozicije, ali ne oduzimaju kontrolu nad postupcima niti prisiljavaju na činjenje zlodjela. Svaki se psihopat, ako hoće, može suzdržati od nasilja i zlostavljanja. Ako se ne suzdrži, to je zato što je odlučio drugoga povrijediti da bi postigao perverzno zadovoljstvo.
Dodaj Komentar