Cirkadijski ritam je ciklus koji se vrti u krug kao Zemlja oko svoje osi na putu oko Sunca. Taj je ciklus ovisan o Sunčevu svjetlu i traje 24sata
Za svaku aktivnost postoji prikladno doba dana, kao i termin kad je tu aktivnost najbolje izbjegavati. Kod gotovo svih bića – sisavaca, gmazova, biljaka i bakterija – budnost i pospanost, glad i sitost, akcija i odmor odvijaju se u ravnomjernom ritmu koji prati izmjenu dana i noći.
Budući da jedan njegov ciklus traje 24 sata, taj se ritam zove cirkadijski, prema latinskim riječima circa (okolo) i dies (dan). Cirkadijskim ili cjelodnevnim ritmom upravlja moždani mehanizam poznat kao biološki sat čije se “kazaljke” okreću u ritmu kojim se u prirodi izmjenjuju dan i noć.
Biološki se sat sastoji od dviju skupina neurona velikih kao vršci igle. Te su loptice smještene u hipotalamusu i zovu se suprakijazmatske jezgre. Biološki sat napaja se prirodnim svjetlom, koje kroz oko i optički živac dopire do neurona u hipotalamusu.
Sat na svjetlosni pogon
Naš biološki sat zna kad je dan, a kad noć, ovisno o signalima koje mozak prima preko očnog živca. Kad svjetlosni signal prestane dolaziti do hipotalamusa, biološki sat nalaže žlijezdi epifizi da počne lučiti hormon melatonin koji izaziva pospanost.
Epifiza, zvana i pinealnom žlijezdom, nalazi se u prednjem dijelu mozga, iza očiju. Ponovna pojava svjetla prekida proizvodnju melatonina pa pospanost ustupa mjesto svježini i čilosti.
Saznanja o ulozi melatonina dugujemo dr. Aaronu Lerneru s američkog sveučilišta Yale koji je 1958. otkrio taj hormon te utvrdio njegovu ulogu u izmjeni budnosti i pospanosti.
Prirodno svjetlo i tama pokreću i osiguravaju ravnomjerno “otkucavanje” i pravilan rad biološkog sata. S utjecajem izmjene dana i noći na biološke funkcije kao što su spavanje, hranjenje, spolni nagon, pozornost, pamćenje i druge bavi se znanstvena disciplina kronobiologija.
Prosječan čovjek sanja šest godina
Trećinu života provodimo spavajući. Prosječan čovjek provede šest godina ili 2100 dana sanjajući. Pet minuta nakon buđenja zaboravljamo pola sadržaja sna, a nakon 10 minuta 90 posto
Djeca dulje spavaju zbog melatonina
Osim o količini svjetla, proizvodnja melatonina ovisi i o životnoj dobi. Djeca u dobi do sedam godina luče najviše melatonina, a to je i uzrok duljeg spavanja djece u usporedbi s odraslima.
Život bez dnevnog svjetla
Bez svjetlosnih signala iz okoline naš cirkadijski ritam ne bi imao cikluse od točno 24 sata, nego bi oni trajali dvadesetak minuta dulje. Ovo otkriće možemo zahvaliti prof. Charlesu Czeiseru sa sveučilišta Harvard i drugim stručnjacima koji su proveli istraživanja na dobrovoljcima izoliranim od dnevnog svjetla.
Tko živi u mračnoj prostoriji bez prozora, sata i elektroničkih medija, ne zna kad je dan, a kad noć. U takvim okolnostima čovjek ima prirodnu potrebu ići na spavanje svaki dan po 18 minuta kasnije, a ne točno svaka 24 sata. Zahvaljujući tom odstupanju, onaj tko bi živio odvojeno od prirodnog svjetla svakih bi 80 dana “preskočio” jedan puni dan te bi imao samo 79 ciklusa budnosti i spavanja (80 dana puta 18 minuta daju 1440 minuta, koliko traje jedan zemaljski dan).
Zbog težnje našeg organizma da svaki dan usne malo kasnije, većini je ljudi lakše ostati malo dulje budan nego prethodnog dana, nego se prisilno uspavati ranije nego noć prije. Prirodno se svjetlo brine za to da cirkadijski ritam ostane usklađen s astronomskim trajanjem zemaljskog dana umjesto da “otklizi” prema jutru.
Struja i avioni promijenili su nam sat
Od prije stotinjak ili nešto više godina naš biološki sat izložen je utjecajima kakvih ranije nije bilo. Primjerice, ranije nije bilo aviona, pa ni mogućnosti naglog prelaska u udaljenu vremensku zonu. Budući da avion putuje brže nego što se Zemlja vrti oko svoje osi, danas si letom na zapad možemo za nekoliko sati produljiti, a letom na istok skratiti dan.
Također, danas su nam na raspolaganju umjetna rasvjeta i električna struja zahvaljujući kojoj možemo obavljati mnoge poslove u zatvorenom i u bilo koje doba dana ili noći. To je omogućilo i uvođenje rada u smjenama, koji u prethodnim tisućljećima nije bio zamisliv.
Zimsko i ljetno računanje vremena još je jedan udar na biološki sat.
Industrijske su zemlje uvele dvostruko godišnje pomicanje sata radi usklađivanja društvenih aktivnosti kao što su radno vrijeme, školski raspored i red vožnje s količinom prirodnog svjetla. Pomicanje na ljetno vrijeme posljednjeg vikenda u ožujku prisiljava nas na buđenje sat ranije, što osobito teško pada onima koji su skloniji kasnijem odlasku na počinak i duljem spavanju. Vraćanje sata krajem listopada manji je šok za organizam jer je većini lakše zaspati i probuditi se kasnije nego ranije. Zbog navedenog, mnogi su se ljudi silom prilika odvojili od prirodne izmjene dana i noći te su morali svesti termine spavanja, hranjenja i drugih aktivnosti u umjetne okvire koje diktira civilizacija.
Uspavajte se melatoninom
Budući da je melatonin spoj koji izaziva pospanost, liječnici propisuju terapiju ovim hormonom onima čiji je biološki sat neusklađen s ciklusom dana i noći. Terapija sintetskim melatoninom djelotvorna je u slučajevima kad je cirkadijski ritam poremećen zbog rada u smjenama, promjene vremenske zone ili prelaska između ljetnog i zimskog računanja vremena. Potrebno je uzeti između 1,5 i 3 mg melatonina 45 minuta prije željenog usnivanja.
Dodaj Komentar