Skladno Tijelo

Post je prirodna evolucijska dijeta kojom možemo čak usporiti proces starenja

Julien Bachelet via Pexels

Dalibor Petrinić (1979.) osobni trener iz Rijeke i autor knjige ‘Prehrana za koju smo stvoreni’ veliki je pobornik posta.

Petrinić u svom radu neprestano naglašava koliko je bitna svjesnost o prehrani te rad na sebi, dok je trening iako bitan, tek zadnji po redu važnosti. Petrinić objašnjava što se događa s tijelom kada u njega prestanemo unositi hranu:

Isprekidani post 16:8

Postoji više vrsta posta, ali za većinu je najprihvatljiviji post 16/8, što znači da 16 sati ne unosite nikakvu hranu niti kalorije u svoje tijelo, a onda u razdoblju od 8 sati jedete 2 ili 3 obroka.

Prije nego što pomislite kako je 16 sati puno, polovicu tog vremena ćete provesti spavajući, tako da u biti ‘svjesno’ postite samo 8 sati. A to u prijevodu znači da preskočite doručak ili ga jedete kasnije ili preskočite večeru ili je jedete ranije.

Najpopularniji izbori su: ručak u 12 sati i večera u 19 sati, doručak u 7 i ručak u 14 sati ili doručak u 10 sati i večera u 17 sati. Nema pravila i svatko si treba prilagoditi vrstu posta svojim obavezama, načinu života i onom najbitnijem – vremenu kada na miru i bez distrakcija možete jesti svoj obrok.

Trener kaže da čudesne stvari počnu događati u tijelu svaki put kada na neko vrijeme prestanete u njega unositi hranu. Kaže da je to nešto kao redoviti servis iznutra te tumači s kakvim iskušenjima bi se mogli suočiti oni koji nikada nisu postili:

– Što se tiče ‘mehanizma’ koji se pokreću u vašem tijelu, nakon 8-14 sati (ovisno od osobe) nakon što ne unosite nikakve kalorije u svoje tijelo, rezerve glikogena u vašoj jetri će biti vrlo niske. U to vrijeme ljudi koji nikada nisu postili počet će osjećati nelagodu, nervozu i anksioznost. Što je normalno jer se vaš organizam naviknuo na određeni režim i točno zna u koje vrijeme može očekivati unos hrane. Tijelo je ultimativni adaptacijski mehanizam, ali isto tako kako se naviknuo na česti unos hrane kroz dan, tako će se i naviknuti na manji unos hrane, samo mu treba dati šansu i malo vremena da se prilagodi. Nakon što više nema glikogena u vašoj jetri, tijelo je primorano otpustiti masti iz vaših masnih stanica u krvotok.




Mit o gubitku mišića

Da usput odmah razbijemo jedan od najvećih mitova, a to je onaj o razgrađivanju mišićne mase, ako ne jedete svaka tri sata. Naravno da je to vrlo dobro smišljena i desetljećima podvaljivana izmišljotina industrije koja proizvodi hranu i suplemente iz, vjerujem, vrlo očitog razloga. Da je to istina, mi sada ne bismo uopće bili živi jer ne bismo evoluirali i preživjeli razdoblje kada hrana nije bila dostupna danima, što je davno prije bio vrlo čest slučaj.

Nakon 18 sati većina ljudi bi se trebala naći u stanju ketoze, što je danas vrlo popularan izraz i dosta ljudi je isprobalo ili još uvijek prakticira ketogenu prehranu koja se sastoji od 75 posto masti, 20 posto proteina i samo pet posto ugljikohidrata. Moje mišljenje je da takva dijeta dugoročno nije dobar izbor, te da je puno zdravije, redovitim postom doći u takvo stanje u kojem ćemo razgrađivati vlastite masti za energiju, za razliku od svakodnevnog opterećivanja probavnog trakta velikim količinama namirnica životinjskog porijekla.

Krajnji cilj je jesti manje hrane, a ne puno hrane, samo drugačijeg porijekla

Ako uspoređujemo ketogenu prehranu s postom, prva povećava proizvodnju ketona četiri puta više, dok post povećava proizvodnju ketona 20 puta više. Još jedan dokaz koliko je post moćan, koliko nam je koristan i na kraju krajeva prirodan je evolucijski. U prošlosti smo često postili, uglavnom zato što smo morali, nije bilo hrane svakodnevno u izobilju kao sada. A upravo je to najveći razlog zbog kojeg imamo toliko bolesti i pretilosti jer imamo obilje hrane 24 sata na dan, 365 dana u godini, što prkosi svim zakonima prirode.





Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar