Psihologija

Žene koje previše vole drugog, a premalo sebe

Irena Jurjević savjetnica je iz Gestalt psihoterapije, praktičarka NLP-a i hipnoze. Vodi udrugu za osobni i profesionalni razvoj “Centar uspjeha

Knjiga “Žene koje previše vole”, Robin Norwood objavljene u izdanju Planetopije, milijunima žena je otkrila bol ovisničke ljubavi (ljubavi u kojoj žena postaje opsjednuta emotivno nedostupnim muškarcem, ovisnim o radu, alkoholu ili drugim ženama, odnosno muškarcem nesposobnim da uzvrati ljubav).

Upravo takvi ljubavni odnosi počivaju na podvjesnim obrascima o kojima je više rekla Irena Jurjević savjetnica iz Gestalt psihoterapije, praktičarka NLP-a i hipnoze.

PRISTAJU NA MRVICE

Osobe koje ostaju ili neprestano ulaze u destruktivne odnose su prvenstveno one kojima je teško biti samima pa idu iz veze u vezu ili ostaju u nezadovoljavajućim odnosima. Toliko se boje samoće i odbacivanja da trpe svašta i dopuštaju da im partner/ica prelazi granice, samo da ostanu u vezi.

Takva veza je ovisničkog karaktera i ide iz premise: ‘Ja te trebam i nepodnošljiva mi je pomisao da nismo zajedno’, umjesto iz pozicije slobode: ‘Želim biti s tobom, no ako mi nije dobro, otići ću.’ Takva osoba se u vezi ne usuđuje reći svoje mišljenje. Boji se reći NE, potiskuje svoje potrebe, trpi ono što netko drugi s više samopoštovanja nikad ne bi trpio. Ukratko, takva osoba pristaje na mrvice.

To je osoba koja previše voli drugoga, a premalo sebe. Iz ovisničkog odnosa posebno je teško otići zbog toga što ta veza ima puno elemenata iz djetinjstva. To znači da osoba nesvjesno bira partnera koji u njoj budi osjećaje kakve je imala u djetinjstvu pored jednog ili oba roditelja ili staratelja.

Na primjer, ako je imala nezainteresiranog i hladnog oca pored kojeg se osjećala nevažnom i odbačenom, sada će nesvjesno biti privučena partnerom pored kojeg će se ponovno, povremeno ili stalno, osjećati nevažnom i koji će je odbacivati. On će biti hladan ili djelomično nedostupan.

Ako je osoba imala roditelja alkoholičara, velika je šansa da će izabrati partnera koji ima problema s alkoholom ili bilo kakvom drugom ovisnošću. Kćeri zlostavljača nalaze partnere koji su u većoj ili manjoj mjeri i sami zlostavljači. Djeca alkoholičara i problematičnih roditelja naučila su biti pretjerano odgovorna i brižna te potiskivati svoje potrebe i osjećaje (pored tako neodgovornog roditelja nisu ni mogla drugačije, to je bila strategija preživljavanja).

Sada, u odrasloj dobi takvi ljudi postaju pretjerano brižni prema drugima, jer ne znaju biti brižni prema sebi pa nalaze partnera koji je na neki način problematičan kako bi se mogli nastaviti brinuti o nekome.

PRETJERANO BRIŽNE

Osoba koja previše voli ne zadovoljava svoje potrebe, već je uvijek tu za druge. Budući da u djetinjstvu nije imala mogućnosti tražiti za sebe i otvoreno pokazivati čitav raspon svojih emocija, naročito ljutnju – sada kao odrasla osoba također nastavlja potiskivati svoje osjećaje i potrebe ili ih uopće nije niti svjesna.

Irena Jurjević kaže da često kada pita klijenticu kako se osjeća, kako je njoj kada njezin partner nešto kaže ili napravi što ona želi da dobije odgovor – “ma grozno” i brzo nastavi pričati o njemu – svom problematičnom partneru. Svoj doživljaj i svoje osjećaje preskoči te se i dalje fokusira na njega.

Nekad prođe i čitava seansa da je ne uspijem pošteno vratiti na nju i njezine potrebe u toj vezi jer neprestano priča o partneru. Što je neka veza strastvenija, burnija, s više ‘kemije’, to je veći indikator da partner u nama budi puno elemenata iz našeg djetinjstva. I tada postoji veća šansa da će veza biti problematična. Budući da smo se ‘zakvačili’ za nesvjesnu ‘udicu’, teško nam je pustiti takvog partnera.

Mi nesvjesno biramo sliku našeg djetinjstva, kako bismo sada u odrasloj dobi uz partnera stvorili mogućnost zacjeljivanja starih rana iz djetinjstva. To je nekakav prirodan proces. Budući da u djetinjstvu nismo dobili dovoljno ljubavi i pažnje, tu pažnju ćemo gladno i mahnito tražiti u partnerima. Paradoks ovog fenomena je da se žene koje previše vole, tj. ovisnice o ljubavi ne zaljubljuju u muškarce koji im stvarno mogu ponuditi ljubav i bliskost, takvi ‘dobri’, brižni i dragi muškarci su im dosadni.

Žene koje svoje roditelje nisu mogle pretvoriti u tople i brižne osobe pune ljubavi traže hladne i zatvorene muškarce koje ponovno mogu pokušati promijeniti – svojom ljubavlju.

Većina muškaraca koji su oštećeni u djetinjstvu ne razvijaju ovisnost o vezama, za razliku od žena. Oni se obično nastoje zaštititi tako da postaju opsjednuti poslom, sportom ili hobijima.

RODNAE Productions via Pexels

Što su gore djetinjstvo imale, to će pronalaziti problematičnije muškarce i kroz njihovo ponašanje ponovo oživljavati bolne osjećaje iz djetinjstva – kaže Irena Jurjević. Kako podsvjesni obrasci djeluju da muškarci – zlostavljači prepoznaju ženu – žrtvu, tumači Jurjević:

Žene koje previše vole biraju muškarci koji trebaju previše te njihove ljubavi, pažnje, divljenja. To mogu biti nezreli muškarci koji zapravo trebaju mamu, a ne ženu. To su i sebični muškarci koji nisu u stanju davati, već samo primati. To mogu biti muškarci koji se nesvjesno boje žena (zbog nezdravog odnosa sa svojom majkom) pa sada u vezi na različite načine kažnjavaju žene.

U svakom slučaju su to muškarci koji su također ranjeni u djetinjstvu, koji su pregladni prave ljubavi i pažnje pa zato nemaju emocionalnu zrelost potrebnu za odraslu vezu, kao ni kapacitet za potpunu bliskost. Kako si žena koja previše voli može pomoći i osloboditi se takve veze?

Jedini put ka izlječenju od ove ovisnosti je naučiti voljeti i poštivati samu sebe

Načina do iscjeljenja ima više, ali to prije svega znači postati sebi važna. To znači naučiti postavljati drugima granice, prestati trpjeti ono što nam ne odgovara. Zatim, smanjiti pretjeranu brižnost za druge i naučiti zadovoljavati svoje potrebe, tj. naučiti biti ‘zdravo sebična’.

Postati materijalno i emocionalno neovisna, umjesto ovisna.

Promijeniti fokus s njega na sebe. Baviti se rješavanjem svojih problema, naučiti se baviti svojim interesima, karijerom, razvojem svojih potencijala, umjesto stalnog fokusa na njegove probleme i ponašanje.

Prestati mu biti majka, njegovateljica, psihoterapeut i uhvatiti se u koštac sa svojim životom.

Ako je osoba jako ‘zaglibila’ u ovom obrascu, potrebna joj je, barem neko početno vrijeme, stručna pomoć psihoterapeuta. S vremenom će takva osoba naučiti dovoljno voljeti i poštivati sebe da više neće moći dopustiti ono što je nekad trpjela, bit će zadovoljnija sobom i znati potpunije uživati u životu te će privlačiti zdravije partnere. U vezi će biti zbog ljubavi, a ne zbog ovisnosti.




Dodaj Komentar

Kliknite ovdje da biste objavili komentar